Po svemu sudeći, za porast rejtinga među hrvatskim biračima nije potreban velik intelektualni napor. Pokazatelj je rast Živog zida, koji je postao treća stranka po popularnosti, mada je jedino što su napravili neprekinuti niz incidenata njihova frontmena Ivana Pernara, od švercanja u tramvaju i ležanja u Saboru do divljenja Rusiji i Vladimiru Putinu. Kada se politika pretvara u cirkus, razumljivo je da profitiraju klauni. I tako, dok HDZ podupire 33,6 posto ispitanika, SDP već četvrti mjesec stagnira i u siječnju je imao potporu od 22,4 posto birača, Živi zid je postao treća opcija s potporom od 9,5 posto ispitanika i pretekao Most koji podržava 8,8 posto birača, pokazuje posljednje Crobarometrovo ispitivanje javnosti.
Može li se zaključiti da se radi o ekscesu?
Ne. Puno smo bliže zaključku da su posljednji rezultati pokazatelj endemske rezignacije u Hrvatskoj, a rast Pernarove stranke tek je simptom. Na ovakav zaključak upućuje porast broja onih koji u posljednja dva mjeseca misle da Vlada Andreja Plenkovića radi loše sa 36 na 47 posto, kao i 57 posto građana koji smatraju da država ide u lošem smjeru. Dok Plenković hvali Vladu, poslije 100 dana više je onih koji misle da njegov kabinet radi slabo. Pritom se glasovi nezadovoljne javnosti ne prelijevaju SDP-u ili HNS-u, nego idu na konto Živog zida.
Predstavlja li iznenađenje ovakav razvoj događaja?
A što drugo očekivati kada tradicionalne stranke rade to što rade. Plenkovićeva Vlada i HDZ koprcaju se tražeći izlaz oko Ine, SDP predlaže rješenja koja je prije godinu dana odbacivao i usput se svađaju kao najgori neprijatelji, u Mostu su protiv svega, a predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović iz Amerike šalje poruke o tajnim sastancima garnirane fotografijama ispred ograde Bijele kuće. Ne treba dramatizirati, ali šteta je da je Plenkovićeva Vlada ovako brzo odustala od najavljivanih reformi i još brže izgubila podršku javnosti. Nisu krivi birači jer su razočarani, nego oni koji su obećavali, a zatim odustali.