Najvažnija poruka nedjeljnih izbora jest da građani Hrvatske u većini nisu za revolucionarni, prevratni stil u politici, da ne žele potrese, ne žude za zakonodavnim tsunamijima, lustracijama, frustracijama i defenestracijama političara i gospodarstvenika, nego da više od toga priželjkuju stabilnost, predvidivost situacije, umjerenost, postupnost u rješavanju kriza i problema te amortizirane, a ne naprasne izmjene vlasti. Građani očito ne reagiraju baš najbolje na populizam.
Pokazalo se također da birači uglavnom ne vjeruju u teorije o Mostu ili Živom zidu kao ventilatorima, pročistačima, osvježivačima, pomlađivačima hrvatske politike. Takve organizacije, sudeći prema rezultatima izbora, većina građana ipak uopće ne doživljava kao reformske snage i ne misle da su one u stanju riješiti njihove i dalje postojeće ogromne nacionalne i lokalne probleme, prije svega korupciju, neracionalno upravljanje javnim novcem i zaobilaženje javnog interesa. Činjenica jest da su na ovim izborima mnogo bolje prošle afirmativne neovisne opcije, kao što su Zagreb je naš ili Pametno, a mnogo lošije rušilačke poput Mosta ili Živog zida.
Proizlazi nadalje da na političkoj sceni nemaju dugoročnu prođu skupine koje pozivaju na nepoštivanje zakona, bojkotiranje procedura, neposluh državnoj vlasti, ignoriranje ili razaranje institucija.
Također, čini se da na lokalnoj razini građani daleko više cijene neovisne opcije kad su one prepoznatljive prema snažnoj nesvrstanoj individui (Bandić, Čehok, Jambo, Kerum), nego prema određenoj platformi (katastrofalan rezultat Mostova kandidata u Zagrebu to možda najbolje ilustrira).
Iz rezultata je neoborivo i to da HDZ i dalje ima predvodničku izbornu snagu, neovisno o pokušaju unutarstranačke oporbe da ga destabilizira preko Zagreba gdje je ta stranka najslabija zbog dugogodišnjega prešutnog sporazuma s Bandićem.
Vidljivo je također da “projekt Esih” ima limite - njena lista za Skupštinu otprilike je na razini liste Zagreb je naš, a to je de facto prosvjedna lijeva lista protiv Bernardića. Moglo bi se reći da su i Plenković i Bernardić - jedan slijeva, a drugi zdesna izgubili po 7-8 posto protestnih glasova. Još važnije, Esih i Hasanbegović ovaj rezultat nisu dobili na ekstremizmu. Iako koketiraju s radikalnim konzervativnim organizacijama, namjerno nisu igrali na tu kartu. Ovo što su postigli stoga nije ni rezultat niti pokazatelj prave snage konzervativne opcije niti desnice u širem smislu. Ovo je jednostavno rezultat protuplenkovićeve opozicije, koja koristi, zapravo zlorabi poziciju “desnice” i koja tinja uz zasad prešutnu asistenciju bivšeg predsjednika Karamarka (koji je izmislio i Hasanbegovića i Esih) te uz podršku nekih struktura u HDZ-u. Motivi su, čini se, ipak više poslovni nego svjetonazorski.
Plenkovićevi solidni rezultati, a posebno uspije li osvojiti i Split u drugom krugu, mogli bi mu pomoći da oslabi unutarstranačku opoziciju koja mu je, u ovom trenutku, jedina prava opozicija, kad se uzmu u obzir slabi rezultati SDP-a i Mosta kao preostalih rivala na političkoj pozornici. Zaustavljanje Keruma Plenkoviću bi mogao biti ključan izazov.
Pokazalo se i to da nacionalne krize poput Agrokora ili destabilizacije Vlade nemaju drastičan utjecaj na rezultate lokalnih izbora, što bi moglo značiti da građani s vremenom ipak prepoznaju važnost lokalnih uprava, lokalnih politika i lokalnih mehanizama za poboljšanje kvalitete života.
Čini se i to da građani generalno nisu nezainteresirani za politiku i odlučivanje te da učestalost izbora nužno ne smanjuje zanimanje, nego da je presudni motiv građanima mogućnost što većeg izbora, što je ovaj put bio slučaj.
Potvrdilo se i to da je SDP u velikoj krizi te da je Milanović katastrofalno razorio stranku, do karikature da je Ivo Baldasar, njegov čovjek za gradonačelnika Splita, s kojim se doduše u međuvremenu razišao, na izborima dobio ukupno šestotinjak glasova i plasirao se na zadnje mjesto. Nije jedini: još su neki Milanovićevi kadrovi na začeljima rang-ljestvica nakon nedjeljnih lokalnih izbora.
I na kraju, po ovim rezultatima izgleda da većini stranaka i kandidata ne odgovaraju prijevremeni izbori - HNS nema momentum, SDP se sporo oporavlja, Most je razoren, Živi zid na lokalnoj razini nestaje, kao i HDSSB, a HDZ, neovisno o rezultatu, i dalje ima nezanemariv problem s frakcijom koja se ne miri s ovim vodstvom i ovim smjerom.