Glavna značajka prekjučerašnje konvencije Socijaldemokratske partije jest da se na njoj nije dogodilo ništa dramatično ni važno, u vremenima koja se doimaju dramatičnima.
I to je dobra vijest, i za SDP, i za elementarnu državnu stabilnost.
Hrvatska trenutno uistinu nije u situaciji da joj trebaju političke drame i nemiri, niti Hrvatska ima vlast protiv koje bi trebalo poduzimati bilo kakve interventne mjere, bilo da je riječ o generalnom štrajku, ili prizivanju bosanskih demonstracija.
Izostanak dramatičnog prologa, zapleta i raspleta na SDP-ovoj konvenciji donekle je iznenadio i političke promatrače i protagonisite bliske Socijaldemokratskoj partiji: samo nekoliko dana prije konvencije među njima se govorilo kako u vodstvu Socijaldemokratske partije sve brže nastaje kritična masa protiv Zorana Milanovića, čiji bi ga čelnici uskoro mogli pokušati smijeniti ili limitirati njegovu političku moć.
U srijedu ujutro u jednom zagrebačkom hotelu pio sam čaj s jednim od onih članova Milanovićeve Vlade koje se u kuloarima smatralo potencijalnim vođama pobune.
Međutim, taj mi je ministar decidirano rekao sljedeću rečenicu: "Zoran Milanović je uvjerljivo najpošteniji političar s kojim sam ikada radio. Njegovo poštenje i njegovo tvrdo poštovanje državnih institucija katkada se mogu pretvoriti u njegova politička ograničenja, ali Milanovićevo vodstvo nitko ozbiljan u SDP-u ne dovodi u pitanje."
Ta je izjava samo potvrdila dojam o nerealnosti bilo kakve relevantne političke akcije unutar SDP-a, protiv predsjednika SDP-a i protiv predsjednika Vlade.
Ovdje treba ponoviti, SDP je čvrsto organizirana, "kadrovska" stranka, koja naprosto ne dopušta unutarnju nestabilnost i dovoljno je kontrolirana da bi se ikada upustila u rizik akcije protiv vlastitog predsjednika Vlade.
SDP, dapače, ne želi smjenjivati svoje zaslužne predsjednike ni kada izgube izbore.
Jedino krajnje marginalni krugovi u SDP-u s vremena na vrijeme lansiraju javne akcije o rušenju SDP-ovih predsjednika, koje se redovito pokazuju netočnima; tako se, primjerice, nakon Račanova poraza na izborima 2003. godine, a uoči SDP-ove izborne konvencije, pisalo o tome da će Ivicu Račana smijeniti ili Ranko Ostojić ili Zvonimir Mršić.
Bolji poznavatelji stanja u SDP-u mogli su zapravo razmišljati jesu li takve vijesti - koje su se, naravno pokazale nevjerodostojnima - potaknuli frustrirani Račanovi protivnici iz SDP-a ili obavještajni krugovi bliski HDZ-u.
Zoran Milanović sada je, dapače, bio u mnogo boljoj situaciji nego Račan prije desetak godina; Milanović, razumljivo, ne posjeduje Račanov autoritet, ali, s druge strane, vrlo čvrsto kontrolira vladajuću koaliciju, što Račanu, nažalost, nije uspijevalo.
Zbog svega toga, kuloarske prognoze o SDP-ovu udaru protiv predsjednika stranke Zorana Milanovića svele su se na Linićevo bojkotiranje stranačke konvencije. Nejasno je kako će završiti Milanovićev i Linićev sukob, no valja podsjetiti da taj konflikt nije motiviran samo različitim procjenama o Vladinoj politici: Slavko Linić je, naime, dva mjeseca prije parlamentarnih izbora 2011. godine predlagao da Zoran Milanović, postane li predsjednik Vlade, ne smije obnašati i dužnost predsjednika SDP-a.
Radilo se o najozbiljnijem unutarstranačkom udaru na Milanovića, i to neposredno uoči izbora.
Danas je, dakle, potpuno jasno da se u SDP-u ne sprema nikakva akcija protiv predsjednika stranke i Vlade.
Takva bi akcija, uostalom, bila štetna za nacionalne interese. Ova Vlada za sada jest neuspješna.Uz to, pokazuje neobičan nedostatak talenta za PR.
Međutim, tvrditi kako je riječ o najgoroj hrvatskoj Vladi, koju treba mijenjati na prijevremenim izborima, nevjerojatna je politička i moralna budalaština.
Znači li,primjerice, takva tvrdnja da su prethodne vlade, od kojih su neke legalizirale državni kriminal, ili, pak, ozakonjivale krajnje konzervativne zakone, poput zabrane rada nedjeljom, ili, nadalje, najmjerno propuštale kažnjavati teške ratne zločine, samo zato što su ih bili počinili Hrvati; znači li to da su te vlade bile uspješnije i bolje za Hrvatsku?
Naravno da nisu, i premda je dobro što su se u hrvatskoj javnosti postrožili kriteriji, kada je riječ o odnosu prema vlasti, ocjene o najneuspješnijoj Vladi, i o prijevremenim izborima, jednako su neutemeljene kao i izjava Vesne Pusić na SDP-ovoj konvenciji da je riječ o najuspješnijoj Vladi do sada. Milanovićeva je Vlada SDP-ovom konvencijom osigurala relativnu stabilnost.
Sada bi,uistinu, bilo krajnje vrijeme da se upusti u ozbiljnije društvene zahvate.