Branimir Glavaš, pravomoćno osuđen na osam godina zatvora zbog ratnih zločina iz 1991., godinama se pokušava predstaviti kao žrtva hrvatskog pravosuđa. Ustavni sud RH će mu po svemu sudeći pomoći da u koncipiranju te slike o sebi samome napokon i uspije. Sklonost Ustavnog suda da predmete koje smatra politički osjetljivima gurne u ladicu i ostavi ih da tamo godinama tavore mogla bi Glavašu osigurati presudu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, par tisuća eura odštete i službeni status žrtve sporosti hrvatskog pravnog sustava.
Glavaš je ovih dana obavijestio javnost da je tužio Republiku Hrvatsku Sudu u Strasbourgu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Njegovi su odvjetnici još 14. rujna 2010., dva i pol mjeseca nakon što mu je presuda za ratni zločin postala pravomoćna, a on već mjesecima bio u bijegu u BiH, predali tužbu Ustavnom sudu RH u kojoj su tvrdili da su u postupku pred redovnim sudovima povrijeđena njegova ustavna prava. Od sredine rujna 2010. do danas Ustavni je sud tu tužbu mogao odbaciti kao neutemeljenu, odbiti kao neosnovanu ili je prihvatiti. Ništa od toga u protekle tri godine i sedam mjeseci Ustavni sud nije učinio iako su mu Glavaševi odvjetnici slali požurnice, pa čak i upozorenje da će se u slučaju daljnjeg odugovlačenja obratiti Sudu u Strasbourgu.
Pravo na suđenje u razumnom roku sastavni je dio prava na pošteno suđenje i definirano je u Konvenciji o ljudskim pravima. Ratifikacija Konvencije uvjet je za prijem neke države u Vijeće Europe i Hrvatska je taj dokument ratificirala u studenom 1997. pa su ga hrvatska državna tijela dužna poštovati. Glavaševi odvjetnici upozoravaju da sudski postupak protiv njihova branjenika nije okončan sve dok se o njegovoj ustavnoj tužbi na pravomoćnu presudu ne očituje Ustavni sud. S obzirom na to da je istraga protiv Glavaša u slučaju “garaža” otvorena 17. svibnja 2006., a da Ustavni sud uporno drži u ladici njegovu ustavnu tužbu, 17. svibnja ove godine navršit će se punih osam godina od početka sudskog postupka protiv njega. Uskoro će, dakle, postupak protiv Glavaša nadmašiti dužinu dosuđene mu kazne od osom godina zatvora, što njegovoj tužbi pred Sudom u Strasbourgu daje dobre izglede za uspjeh.
Ustavni je sud prema članku 33. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu tužbe i ostale podneske dužan riješiti u roku od godine dana od zaprimanja. On se, međutim, toga roka drži tek iznimno. Ustavnom sudu u ponedjeljak smo uputili pitanje zbog čega ni nakon tri godine i sedam mjeseci još uvijek nije riješio Glavaševu ustavnu tužbu, ali odgovor još čekamo.
Pred Europskim sudom za ljudska prava hrvatska drži neslavno treće mjesto po broju tužbi njezinih građana protiv države. Dio tih tužbi odnosi se i na povredu prava na suđenje u razumnom roku.
Glavaševi izgledi da dobije spor u Strasbourgu veliki su i ako se imaju na umu dosadašnje presude Europskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima.
Taj je sud do kraja 2013. donio 61 presudu protiv Hrvatske zbog povrede prava njezinih građana na suđenje u razumnom roku. Jedna od najnovijih donesena je upravo zbog sporosti Ustavnog suda RH, i to 5. prosinca prošle godine u slučaju Aleksić protiv Hrvatske. Supružnici Milan i Olga Aleksić dobili su u Strasbourgu tužbu protiv Hrvatske jer im je postupak pred Ustavnim sudom trajao tri godine i četiri mjeseca, dakle tri mjeseca kraće nego u Glavaševu slučaju.
PDa paradoks bude veći, upravo je predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec u hrvatskoj pravnoj javnosti jedna od najvatrenijih zagovornica primjene Konvencije o zaštiti ljudskih prava pred domaćim sudovima kako bi se smanjio broj tužbi protiv Hrvatske u Strasbourgu. U ožujku prošle godine u Zagrebu je pred čelnicima HAZU-a, pravosudnom elitom i najvećim ustavnopravnim autoritetima promovirala svoju knjigu koja se bavi Konvencijom za zaštitu ljudski prava i praksom Europskog suda u Strasbourgu, a jedan od promotora knjige bio je i predsjednik države Ivo Josipović.
Utoliko je čudnije da upravo Ustavni sud kršenjem Konvencije dovodi Republiku Hrvatsku na optuženičku klupu Europskog suda za ljudska prava.