Osim što će presudom Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu koje je potvrdilo prvostupanjsku presudu iz 2012., kojom se Slovenija i Ljubljanska banka obvezuju vratiti staru deviznu štednju, napokon biti nadoknađena šteta koju su pretrpjele stotine tisuća građana Hrvatske i BiH, ta odluka ima i važne, dalekosežne političke posljedice.
Poznato je, naime, da je Ljubljana godinama ucjenjivala Zagreb tražeći da odustane od potraživanja novca koji su hrvatski građani uložili u Ljubljansku banku, prijeteći da će, ako se to ne dogodi, spriječiti ulazak Hrvatske u EU. U tomu na kraju nije uspjela, ali je bitno usporila cijeli taj proces.
I nanijela Hrvatskoj ozbiljnu materijalnu, ali i političku štetu. Slovenija je, naime, tijekom pregovora, zloupotrebljavajući svoju poziciju članice EU, iskazivala nevjerojatnu zlonamjernost, egoizam i neuvažavanje argumenata.
Kao što je ta presuda materijalna satisfakcija brojnim štedišama, ona je europskoj javnosti napokon pokazala tko je u sporu između Hrvatske i Slovenije bio u pravu, a tko u krivu. S obzirom na to da se Ljubljana na isti način odnosila prema Hrvatskoj i tijekom pregovora o spornim graničnim pitanjima, nakon pravomoćne presude suda u Strasbourgu, može se s većim povjerenjem i nadom očekivati u tom predmetu i presuda Arbitraže komisije Međunarodnog suda u Haagu.