Prije četiri godine, jedna feta pršuta na čelu presudila je da Željko Kerum unatoč anketama ne uđe u drugi krug u kojem bi vrlo vjerojatno pobijedio kasnijeg gradonačelnika Ivu Baldasara.
Četiri godine kasnije, jedan izljev afekta garniran “pederčinama” i “govnom”, te snimljen novinarskim diktafonima, presudio je da Željko Kerum ne postane opet gradonačelnik. Do samog kraja Kerum je vodio u anketama, još početkom tjedna činio se kao sigurni pobjednik, da bi ga na koncu jedan izljev neodgojenosti opet - kao i prošli put - udaljio od načelničke fotelje.
Kerumovi su se glasači - ukratko - pokazali kao čeljad čudnih ćudorednih prioriteta. Nije im smetalo to što je njihov kandidat htio graditi na Marjanu, što je pozapošljavao silnu svojtu, što je ugrabio svu silu gradskih lokala i koncesija na pomorskom dobru, te što je u predstečajnoj nagodbi nasamario dobavljače i radnike. Ali, zasmetao im je - ispada - Kerumov manjkavi “kinderštube” i rječnik koji se u novinama obično prenosi s tri točkice. Teško je, doista, shvatiti etički kod naših glasača.
Kako god bilo, Plenković može biti zadovoljan. Andro Krstulović Opara - reprezentant tzv. mekog HDZ-a - pobijedio je u Splitu za dva posto na izborima koji će ostati upamćeni po fenomenu neviđenom u povijesti izbora: gotovo 10% glasačkih listića ubačeno je u kutije prazno ili nevažeće. Taj nevjerojatni postotak odmah je pobudio sumnju gubitnika izbora Keruma koji je zatražio novo brojanje glasova i izrazio sumnju da su njegovi listići planski poništavani. Bez dubljeg istraživačkog uvida teško je suditi je li na splitskim izborima zbilja bilo mućki, no čak i ako nije, veliki broj nevažećih listića nije iznenađenje. Znam cijeli niz meni bliskih i politički sličnih ljudi koji nisu željeli glasovati ni za jednog od dvojice kandidata u drugom krugu, a nisu htjeli ni apstinirati strahujući da se njihov listić ne ispuni “sam”.
Tako je Split dobio svoju verziju svojedobne srbijanske kampanje “bijelih listića”, no ovaj put potpuno spontanu i impulsivnu. Niska izlaznost sama je po sebi protestni povik protiv ovakve hrvatske politike. A kad se toj niskoj izlaznosti doda 10% ljudi koji su se po vrućini čak potrudili otići do birališta samo zato da bi listićem iskazali prezrivi protest, možemo slobodno reći da je ljudima pun kufer ovakve splitske demokracije.
Što slijedi sada? To je u nekoj mjeri - misterij. Na čelo drugog grada u Hrvatskoj zasjest će Andro Krstulović Opara, no nikom osim njemu samom nije jasno - koji od dvojice?
Hoće li to biti Opara iz kampanje za prvi krug, čovjek koji je šetao u Hodu za život, napadao Olivera Frljića i s Kerumom se natjecao u katoličanstvu i tuđmanofiliji, ili će to pak biti Opara iz kampanje za drugi krug, Opara koji se u želji da pridobije liberalne glasove od nedjelje na ponedjeljak transformirao u Dalaj-lamu i dva tjedna sveudilj pričao o toleranciji i zajedništvu. Koji god od “dvojice Opara ” zasjedne u splitsku načelničku fotelju, zateći će ga grad koji je samo na korak od kolapsa. Split je prignječen vlastitim turističkim bumom, nije više kadar apsorbirati ni vlastito smeće ni promet, a opterećuje ga desetljetni klijentelistički nered.
Grad je zadužen i pun problema, te opasno ovisan o monokulturi turizma. Pun je problema koje hitno mora rješavati učinkovita vlast. A ta vlast se zasad ne čini kao da je na vidiku. Jer, ni Krstulović - kao ni njegov prethodnik Baldasar - ne može računati na zajamčenu većinu u gradskom vijeću. Gradsko je vijeće Splita (opet, kao i obično) strahovito fragmentirano, slaganje većine nalikovat će slaganju puzzlea, a ironija je da će nakon silnih uvreda i blaćenja upravo Kerum i HDZ vjerojatno ući u koaliciju.
Nakon sutrašnjeg mamurluka, Krstulović sjeda na stolicu splitskog gradonačelnika, stolicu koja je zloglasna po tome što uništava političke karijere. Dok su u Rijeci ili Zagrebu ljudi rođeni za Obersnelove i Bandićeve vlasti sad već u godinama za fakultet, Split je moloh koji vlastite vladaoce na tekućoj traci ždere. Vidjet ćemo hoće li Opara biti tek jedan na “meniju”.