Najpoštenije prema biračima bilo bi da predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović, raspiše nove izbore. Poželjno bi bilo da ih raspiše prije nego se konstituira Sabor jer ljudi koji su izabrani za zastupnike ne zaslužuju privilegije što bi ih stekli činom izbora predsjednika parlamenta. Dosadašnji pregovori između tri politička bloka - koalicije Hrvatska raste, Mosta i Domoljubne koalicije - pokazali su da ni jedna kombinacija u kojoj bi se formirala vlast nema ni minimum vjerodostojnosti. Pregovori o formiranju nove Vlade su od prvoga dana farsa, a cirkusku krunu im je stavio SDP. Do ponedjeljka, kada je predsjednica otvorila treći krug konzultacija oko mandatara, SDP je održavao dojam stabilne političke opcije koja ima čvrst i jasan politički stav. Pošto je Glavni odbor SDP-a jednoglasno rekao kako ne pristaje na uvjet Mosta da sudjeluju u tripartitnoj Vladi gdje bi pozicije dijelili s HDZ-om i Mostom, kao i da ne pristaju na nestranačkog premijera, činilo se da ipak postoje ljudi koji donose odluke i imaju osjećaj odgovornosti prema svojim biračima - pa makar ih to vodilo u oporbu.
A onda se predsjednik SDP-a Zoran Milanović, i to uz podršku Predsjedništva svoje stranke, naglavačke bacio u politički glib. U ponedjeljak je otišao na konzultacije koje mu je predsjednica zakazala zajedno s Tomislavom Karamarkom, tamo redom svima podijelio lekcije, a onda rekao da više neće dolaziti na konzultacije. Pa je prespavao, a utorak ipak otišao na Pantovčak. Nakon toga je održao konferenciju za tisak i ne baš biranim riječima sve skupa poslao k vragu. Izgledalo je kao da se Milanović pomirio s oporbom pa si je dao oduška poručivši Mostu da je postao mostobran HDZ-ovim kriminalcima, a Domoljubnu koaliciju prozvao kazavši da u njoj ima fašista i rasista. A sutradan je, i to uz podršku Predsjedništva, okrenuo ploču i odlučio ostaviti SDP u igri. I to u igri koja više nema smisla.
Imala bi kada bi bilo razloga i dalje vjerovati da će zastupnici Mosta prilikom konstituiranja Sabora glasati po svojoj savjesti, i po svojoj volji dati podršku određenom mandataru, tj. podijeliti se. No, njihova savjest im nalaže biti skupa i slijediti Božu Petrova.
Protivnici ponovljenih izbora će reći da je to trošak, a da će rezultati ionako biti slični sadašnjima, što znači da će startne pozicije biti iste kao i sada. To je točno, ali će s novim izborima stvari biti jasnije, a što je najvažnije - Most će dobiti politički legitimitet koji sada nema. Most, zajedno sa zastupnicima izabranim s njihove liste u Sabor, čas funkcionira kao politička stranka, a čas kao skupina pojedinaca koja se pojavila pred biračima na istoj platformi, ali svatko sa svojim vrijednosnim stavovima i opredjeljenjima. Poput kameleona poprimaju onu boju koja im u tome trenutku više odgovara.
Otkad su u pregovorima, birači su imali priliku daleko konkretnije doživjeti Most, upoznati ga i steći o njemu svoj dojam. Na ponovljenim izborima birači koji su dali povjerenje Mostu vjerujući da je to opcija koja pripada lijevom centru, sada bi znali da to nije točno. Svatko tko bi za dva mjeseca (ako bi predsjednica raspisala ponovljene izbore) zaokružio Most, znao bi da će osim zastupnika kojeg je izabrao, odluke za njega donositi i Nikola Grmoja, da će na njih imati utjecaj suosnivač Grozda i katolički aktivist Ivica Relković koji je sam rekao da je Mostu ono što je Alex Braun SDP-u, kao i da su u blizini i pojedini odvjetnici koji su pripadali prvom postavu HDZ-a iz devedesetih. Na ponovljenim izborima birač Mosta bi također znao da u reforme koje mu se obećavaju spada i ukidanje poreza na dividendu, a da decentralizacija ne znači ništa bitno drugačije od onoga što su spremni provesti HDZ i SDP.
Za Most i njegove birače bitno je i to što u ponovljenim izborima izjava Bože Petrova ovjerena kod javnog bilježnika više nikoga ne bi obvezivala. Petrov bi, dakle, čista obraza ušao u drugi krug i s punim pravom biračima poručio da će nakon izbora morati ući u neki politički savez ukoliko ne dobije toliko mandata da može sam formirati vlast.
Ponovljeni izbori i HDZ-u bi bili prilika za čišću situaciju. Umjesto što se muči s dokazivanjem da je relativni pobjednik izbora, predsjednik HDZ-a imao bi priliku uložiti dodatni trud i postati apsolutni pobjednik. S druge strane, svi oni u HDZ-u koji rogobore protiv Karamarka i od trenutka kada su proglašeni rezultati izbora puštaju priče o njegovoj smjeni, imali bi dovoljno vremena izabrati si novog predsjednika i s njim ući u izbore ako im Karamarko doista ne valja.