Da je svetac, pokvario bi se od toliko vlasti kroz toliko godina. A poznato je da Milan Bandić nikako nije svetac. Nešto o tome znaju i u Državnom odvjetništvu, premda su kaznene prijave protiv zagrebačkog gradonačelnika godinama držali u najdubljoj zabiti svojih ladica. Svejedno, iako očito u nedobrom stanju, Bandić u drugi krug izbora ulazi kao izraziti favorit: lista mu osvaja najveći broj mjesta u Gradskoj skupštini, a njegova je prednost pred Ankom Mrak Taritaš znatna (30 prema 24 posto).
Bez obzira kako će na koncu proći na izborima, Milan Bandić teško je pogriješio ponovno se kandidirajući za zagrebačkog gradonačelnika. Ušao je u trku za šesti mandat i pokazao da ne zna stati. Pristojan bi čovjek na njegovom mjestu zaključio da je 17 godina, koliko je na čelu Zagreba, više nego dovoljno. Ali, njegova je glad za vlašću i dalje zvjerska. Upravo zbog provjerene činjenice da preduga i prevelika vlast kvari ljude, demokratski sustavi poznaju institut ograničenja mandata. Hrvatska ga određuje za predsjednika države, nitko na Pantovčaku ne može biti dulje od dva mandata, ali za gradonačelnike nema nikakvih vremenskih limita, što pogoduje stvaranju moćnih lokalnih šerifa, županijskih i gradskih faraona, pravih džepnih despocija. Smjenjivost je sredstvo demokratske higijene. Bez ventiliranja vlasti širi se močvara. Kako se to dogodilo u Zagrebu.
Da nije vjenčan s vlašću do posljednjeg daha, Milan Bandić mogao bi razumjeti da je Zagreb, kao nikad dosad, zreo za promjenu. Njegova se karizma potrošila. Istraživanja pokazuju da oko sedamdeset posto građana smatra da je gradu potrebna nova vlast. Od prošlih izbora izgubio je četrdesetak tisuća glasova. Naravno, pitanje je hoće li se to raspoloženje na koncu materijalizirati u izbornim listićima. Politička dugovječnost, nema sumnje, znak je određenih sposobnosti. Bandić je godinama gradio imidž sveprisutnog i nezamjenljivog. Ali, kad je završio u Remetincu, pa je gradom upravljala Sandra Švaljek, ta se fama ispuhala kao probušeni balon: pokazalo se da Zagreb bez problema može funkcionirati i bez njegove sjene.
Bandićevo vrijeme prolazi. Premda je mnoge zadužio, a mreže koje je godinama pleo još su silno moćne. Mora mu se priznati u političkoj klasi neviđena socijalna inteligencija. Nitko kao on nije bio spreman gaziti blato Kozari boka, nitko svoju političku poziciju nije gradio po tržnicama, konverzirajući s kumicama. Navodno, pravi narodski čovjek. Ali njegova je socijalna osjetljivost ništa naspram filingu koji njeguje prema prijateljima, kumovima i cijelom onom interesnom, klijentelističkom svemiru koji se oko njega okreće. Sirotinju će nahraniti grahom u Maksimiru, djeca će dobiti školske knjige, ali pravi se pokloni dijele daleko od oka kamera.
Međutim, strukture s kojima je najdublje povezan, ili im je eksponent, počele su se rastakati, gube pozicije. Bivši premijer Ivo Sanader, s kojim je sjajno surađivao, danas je predmet pravosuđa. Ni velemoćni Ivica Todorić, s kojim je zagrebački gradonačelnik funkcionirao po principu ruka ruku mije, više nije u sedlu. Dolaskom europejca Plenkovića na čelo HDZ-a i slomom Agrokora mijenja se kompletna politička paradigma države. Bandić je jedan od posljednjih protagonista stare politike. Navikao funkcionirati na način koji je relikt prošlog, s pravnom državom i demokratskim standardima ne baš prijateljskog vremena, sve češće djeluje kao zombi.
Drugo, da je pameti, Milan Bandić ne bi ovaj put ni ulazio u izbornu utrku, ako ni zbog čega drugoga ono zbog svojih pravosudnih repova. Gradonačelnik koji je opterećen višestrukim istragama nikako ne može biti dobro rješenje za Zagreb.
A njegova je zbirka afera zaista impresivna: od zlatnih zahoda u Dubravi, s cijenom kvadrata od 11 tisuća eura, do promjene gradskih planova i prenamjene zemljišta u korist prijatelja, od malverzacija s Krašogradom do legalizirane uzurpacije Cvjetnog trga, od vrtoglavo preplaćenog pročistača otpadnih voda do mućki s pretvaranjem Kulmerovih dvora u rezidenciju obitelji Todorić… Za vratom mu je veći broj kaznenih prijava za djela koruptivnog karaktera, zloupotrebu položaja i trgovanje utjecajem. Jedno nedavno objavljeno istraživanje tvrdi da je u javnim nabavama grada Zagreba i Zagrebačkom holdingu u pet godina, od 2011. do 2016., izgubljeno više od dvije milijarde kuna. Strašno puno premda je Hrvatska poznata po tome da ima najkorumpiraniju javnu nabavu u EU. Europski je parlament lani objavio da spadamo u red najlopovskijih država, onih koje u korupciji zamrače oko 15 posto svog BDP-a. Hrvatska će to morati promijeniti ili je neće biti. Umjesto da vlastitom voljom - dok još može - gospodski zaključi svoju eru na čelu Zagreba, Bandić se zubima i noktima drži za gradonačelničku funkciju, vjerojatno smatrajući da će tako sam sebi dugoročno osigurati potrebnu zaštitu.
Treće, da je odgovoran prema Zagrebu i njegovim građanima, na koje se toliko voli pozivati, Bandić bi se zbog vlastitog evidentnog zamora i zdravstvenih problema morao oprostiti s mjestom gradonačelnika. U Hrvatskoj političari, čak ni kad dolaze na najviše funkcije u državi, a vlast u glavnom gradu tu svakako spada, nisu obavezni podastrijeti svoje zdravstvene biltene. Moraju prijaviti imovinu, ali provjeriti svoj psihofizički status - to ne moraju. Zagrebački gradonačelnik ne djeluje dobro. Njegovo ponašanje sugerira da mu je uredno funkcioniranje pod velikim znakom pitanja.
Tako je Bandićeva izazivačica Anka Mrak Taritaš isplivala u drugi krug kao kandidat promjena. To je njen ključni argument. Izabrana je kao ona koja ima najviše šanse da smijeni dosadašnji način upravljanja gradom. To je krucijalna vrijednost koju su birači u njoj prepoznali. Vječnom, do jučer, činilo se, nepoderivom gradonačelniku nitko se dosad nije toliko približio. Ali, njeno je zaostajanje značajno i veliko je pitanje može li ga u potpunosti nadoknaditi. I sama je svjesna da neće uspjeti ne pretvori li drugi krug izbora u referendumsko izjašnjavanje protiv Bandića. Očekujem potporu svih onih koji žele promjenu na čelu Zagreba, rekla je ovih dana.
Problem je što i oni koji su s tom agendom ušli u izbore, sada odjednom šute. Poput Sandre Švaljek. Njena je očekivana potpora izostala. Čini se da su je promjene u Zagrebu zanimale samo dok je postojala šansa da ih sama vodi. Za razliku od Anke Mrak Taritaš, koja je uoči prvog kruga jasno rekla da će poduprijeti svakoga tko se nađe nasuprot Bandiću, gospođi Švaljek promjene, izgleda, više nisu prioritet. Nije nemoguće da na koncu, pod utjecajem lidera stranaka koje su je svojom infrastrukturom gurale, Darinka Kosora i Ruže Tomašić, završi pod Bandićevim, kako je sam rekao, dovoljno širokim šatorom.
Za Mrak Taritaš otežavajući faktor predstavljaju i stranke koje su je kandidirale. SDP je u rasulu i nije baš neka garancija promjena. Iz njihovih se redova čak mogu čuti ideje o suradnji s Bandićevim odabranicima. Ne pomaže ni HNS. Upravo suprotno, svojim repozicioniranjem, koje sugerira da se stranka priprema za neku vrstu suradnje s HDZ-om, zbunjuje i dekuražira moguće birače u Zagrebu. Kad je već sama na megdanu, možda se gospođa Taritaš trebala deklarirati kao nezavisna kandidatkinja. Ovako mora se ograđivati i od vlastite stranke. Ako krenu prema HDZ-u, na nju, rekla je, više ne mogu računati. U tom slučaju napušta HNS.
Ni HDZ ne odustaje od koketiranja s kombinacijama koje su ga već jako skupo stajale. Za svoju umreženos t s Milanom Bandićem na lokalnim je izborima platio visoku cijenu, ali ta se vrata još ne zatvaraju. HDZ-ova zagrebačka organizacija, tvrde insajderi, funkcionira kao Banderasova podružnica. Ne znaš gdje završava Plenkovićeva stranka, a gdje počinje Bandićeva družba. Nekoliko je članova HDZ-a završilo na njegovim izbornim listama. Predsjednica Povjerenstva za visoko obrazovanje u HDZ-ovom gradskom odboru čak kao Bandićeva zamjenica. Interesne veze, koje je Milijan Brkić uigrao sa zagrebačkim gradonačelnikom, ni u kampanji se nisu prekidale, pa je formalno drugi čovjek HDZ-a odlučio da kandidatima svoje stranke na izborima neće pomagati. Nije potpisao HDZ-ove liste, nije bio ni na jednom predizbornom skupu, ni jednom izjavom nije podupro stranačke drugove. Svoju opstrukciju navodno je branio tvrdeći da je Milan Bandić njegov prijatelj. Nema znakova da bi HDZ u Zagrebu mogao izaći iz tog sluganskog, za ozbiljnu stranku ponižavajućeg položaja.
Tako se Anka Mrak Taritaš čini prilično usamljenom u pokušaju da pokrene široku frontu onih koji u Zagrebu, sukladno raspoloženju javnosti, mogu osigurati promjene. Ali ona jest glas promjena. Lice novog vremena. Drugog u ovom trenutku nema.