Više puta ponovljeni zahtjev Tomislava Karamarka , upućen na adresu premijera Zorana Milanovića, neka rekonstruira Vladu ili raspiše prijevremene izbore na prvi pogled djeluje malo čudno. Normalno je da opozicija priziva izbore, a ne preslagivanje vladajućeg kabineta. Ali u danim uvjetima poziv na rekonstrukciju Vlade mogao bi značiti da je šef HDZ-a počeo osluškivati briselske poruke. Europska komisija od Hrvatske eksplicitno traži nesmiljenu financijsku stegu, ali se paralelno, no nešto manje izričito, razmišlja i o ekipi koja bi taj zadatak bila kadra voditi. Kapaciteti sadašnje Vlade u tom se pogledu ne smatraju dovoljnom garancijom. Međunarodni krugovi pozdravili bi njeno ojačavanje nekim sposobnijim, stručnim kadrovima.
Još je važnija Karamarkova izjava da bi HDZ podržao rekonstrukciju Milanovićeve Vlade pod uvjetom da u nju “uđu napokon kvalitetni i kompetentni ljudi”. Šef HDZ-a traži neka premijer “zamijeni nesposobne ministre”, ako nema drugih, zašto ne i ljudima izvan svoje stranke, pa nudi da će “HDZ podržati sve što će koristiti i poboljšati životni standard”. Premda izuzetno važna, ta je izjava prošla sasvim nezapaženo. Možda i zato jer je Karamarko u zadnje vrijeme prilično konfuzan i kontradiktoran. Tako je nekako istodobno s ponudom da će podržati Milanovićevu Vladu od SDP-a i hrvatske ljevice zatražio da dokažu svoje domoljublje, jer je, po njemu, karakter naše socijaldemokracije upitan, imputirajući joj, kako je rekao, jugofiliju ili jugonostalgiju. No, dobro, šef HDZ-a, kao povjesničar, voli se, izgleda, služiti etiketama iz ropotarnice prošlosti.
Ali, po izjavama još nekih HDZ-ovih dužnosnika čini se da bi ta stranka bila spremna podržati Vladu u bolnim rezovima koji Hrvatskoj predstoje. Ili im barem ne pružati aktivan otpor. Iz Karamarkova su kruga pozivali vladajuće na dogovor oko reformi u zdravstvu, i to prije nego što ih je aktualni ministar uopće najavio. Sada Martina Dalić nedvosmisleno izjavljuje da Hrvatska mora provesti preporuku Europske komisije i za rezove otvoriti sve proračunske stavke, osim kamata koje su zadane i mirovina koje su zadnje na listi restrikcija. Sa SDP-ove strane također dolaze neki slični signali. Čak i nimalo koncilijantni ministar Željko Jovanović odjednom zagovara da bi oko svoje strategije obrazovanja, koja bi, kako kaže, trebala reformirati cijelu obrazovnu vertikalu, a provođenje joj prelazi okvire jednog mandata, volio postići konsenzus s HDZ-om.
Dosad su sličnosti između SDP-a i HDZ-a na planu ekonomskih politika bile najvidljivije. Ali su neke druge razlike, koje su se u posljednje vrijeme pretvorile u prave svjetonazorske ratove, bilo kakvu suradnju između dvije stranke učinile potpuno nemogućom. No, uz nešto malo dobre volje, ni to se više ne čini nesavladivim problemom. Možda bi se Hrvatska mogla izvući iz ideoloških rovova u koje se dosad ukopavala. Ako na obje strane, u ključnim strankama vlasti i opozicije, SDP-u, kao i HDZ-u, uspiju razumjeti da su u pitanju mnogo veće stvari od braka ili ćirilice. U tom bi se slučaju čak i oko tih užarenih tema mogao postići strateški kompromis.
Sukob oko referenduma o braku može se sanirati HDZ-ovom podrškom Vladinu zakonu o životnom partnerstvu. Heteroseksualni brak je u Ustavu, ali Karamarkova bi stranka mogla dići ruku za zakon kojim se gay parovima osigurava pravno dostojanstvo. HDZ-ov europarlamentarac Davor Ivo Stier vrlo otvoreno zagovara upravo takvo rješenje, vezujući ga uz aktualnog papu Franju, koji se zalaže za tradicionalnu definiciju braka, ali nije protiv bolje zakonske zaštite prava homoseksualnih parova. “Smatram da se kao demokršćani moramo zauzeti za to da se homoseksualnim parovima u Hrvatskoj olakša sklapanje registriranog partnerstva s vrlo sličnim ili identičnim pravima koje imaju brakovi, osim u pogledu posvajanja djece”, rekao je. Slično je rješenje moguće pronaći i za ćirilicu. Nakon što je Tomislav Karamarko reterirao, izjavljujući da je referendum o pravima manjina nepotreban i praktično je antićirilični stožer ostavio bez podrške, sada bi i Vlada morala pokazati da je iz proteklih događaja nešto ipak uspjela naučiti. HDZ bi morao ostati kod stava da postojeća, zakonima garantirana prava manjina imaju njegovu podršku, Vlada bi trebala otvoriti razgovore oko Vukovara jer je posve jasno da način implementacije ćiriličnih ploča u tom gradu u najmanju ruku nije bio dobro pripremljen.
Ako bi se takvim win-win pontonima premostile svjetonazorske raspukline, što bi implicitno postizanje kompromisa promoviralo kao pitanje civilizacijske zrelosti i nacionalne odgovornosti, onda se ni barem prešutni dogovor vlasti i opozicije oko predstojećih ekonomskih izazova ne čini više posve nemogućim. Doduše, HDZ trenutno pokušava dokazati da njegov još uvijek misteriozni gospodarski program, za razliku od Vladina nasukanog Plana 21, predstavlja spas za Hrvatsku. Ali, europski režim rezanja prekomjernog deficita neće hrvatskim političarima ostaviti previše izbora. Bez obzira na to tko će vladati državom. Usto, HDZ mora biti zainteresiran da aktualna Vlada obavi najteže. S druge strane, Milanovićeva ekipa morala bi znati da bez HDZ-ove barem tihe podrške, minimalno bez nepotrebnog izazivanja destabilizacije i rusvaja, ne može odraditi posao. Ne moraju se voljeti, ali ovoga puta u istom su čamcu.