Novi predsjednik Europske komisije Jean Claude Juncker se za manje od tjedan dana svog mandata našao pred skandalom koji za njega nije ugodan, ali je pretjerano pomisliti da ga to može koštati gubitka fotelje. Nakon tjedan dana Juncker je prekinuo šutnju i pred novinarima, a kasnije i zastupnicima Europskog parlamenta, iznio je svoj stav o skandalu izbjegavanju poreza na profit putem olakšica koje je luksemburška vlada, u vrijeme dok joj je on bio na čelu, dala velikim korporacijama.
Predsjednik Europske komisije priznao je da je pogriješio što se ranije nije obratio javnosti, odbacio je optužbe da se nalazi u sukobu interesa, rekao da ono što je radio Luksemburg čini i dvadesetak drugih država članica te obznanio da je naredio povjereniku za financije i poreze Moscoviciju izradu novog prijedloga direktive o automatskoj razmjeni podataka o poreznim politikama i olakšicama između država članica.
Ovakva reakcija Junckera nakon sedmodnevne šutnje vjerojatno je dobro smišljena. Odgovornost prebacuje na države članice, a njima šalje i poruke - ako želite nešto promijeniti, onda sam ja za - te pokušava ostaviti dojam da za njega sve počinje od početka, dakle da sada može govoriti samo kao predsjednik Europske komisije, a ne kao bivši luksemburški premijer.
Ipak Juncker je, iako u ovom trenutku nitko utjecajan u EU neće ni pokušati isprovocirati njegovu ostavku ili smjenu na najvažnijoj funkciji, nakon ovog skandala znatno oslabljen. Narušen je njegov imidž kao osobe koja će Komisiju učiniti više političkom nego tehničkom, koja će EU približiti građanima i imati više osjećaja za njihove životne probleme. Sada će cinično zvučati izjave o zaštiti građana kada je objavljeno da je njegova država, dok je on bio na vlasti, omogućavala multimilijardskim kompanijama da izbjegavaju plaćanje velikih poreza u svojim državama ako plate samo simbolično u Luksemburgu.
Ovakva praksa je politički više neobranjiva jer nitko ne može građanima prodati priču da je nužno štedjeti u zdravstvu, školstvu, povećati dob za odlazak u mirovinu, otpuštati radnike u javnim službama, a u isto vrijeme najveće firme mogu i dalje imati pravo odabrati gdje će plaćati porez. Jedan građanin Belgije nema pravo odlučiti plaćati porez u Luksemburgu, ali telekom kompanija to može.
Juncker sada priznaje da je, iako je to sve bilo legalno, takva situacija mogla negdje dovesti i do neplaćanja poreza, zbog čega sada žali, te da i takva legalna praksa može biti u suprotnosti s općeprihvaćenom moralnim standardima.
On kao da kaže “sve su države to radile, a Luksemburg nije kriv ako je u tome bio najbolji”. No izvan Luksemboruga mnogi su nezadovoljni takvom praksom i sada upozoravaju da je ta mala država članica EU postala najbogatija u Europi i druga najbogatija na svjetu po BDP-u po glavi stanovnika korištenjem prakse koja, iako legalna, u današnje vrijeme štednje nije moralna, a više ni politički korektna. Zato se i postavlja pitanje kredibiliteta cijele Komisije na čijem je čelu Juncker.
Juncker će sada ipak biti više ranjiv u odnosu na države članice, u odnosu na Europski parlament, a pogotovo o očima običnih građana za čiji interes Komisija kaže da radi.
U ovom će trenutku lako izaći na kraj s državama članicama. S jedne strane zato što je točno ono što Juncker kaže, da svaka država pokušava profitirati od svoje porezne politike, a s druge, one države kojima on ionako nije bio baš najpovoljnije rješenje, poput Velike Britanije, ne žele dopustiti da se EU miješa u bilo kakvu poreznu politiku država članica. Europski parlament neće ići protiv Junckera na samom početku mandata jer je njegov izbor na čelu Europske komisije ionako bila velika pobjeda Europskog parlamenta koji je inzistirao da samo on, kao kandidat stranke koja je dobila najviše zastupničkih mjesta na europskim izborima, može biti predsjednik Europske komisije. Zato je njegova funkcija zasad sigurna.
Malo će mu teže biti u odnosima s javnošću, nešto u čemu je donedavno bio majstor, i to ne zbog velikih oratorskih sposobnosti već zbog iskrenosti. Sada je vidljivo da on više nema onu sigurnost koji je imao u dosadašnjoj političkoj karijeri. Doduše, nije tako lako biti potpuno iskren u javnim nastupima kada si predsjednik Europske komisije. Lakše je dok si premijer Luksemburga. Prijedlogom o novoj direktivi za automatsku razmjenu poreznih podataka zasad je dobio na vremenu, ali prvi budući skandal Komisije ozbiljno će ga uzdrmati.