Najbolji potez otkad je predsjednica države, Kolinda Grabar Kitarović povukla je onoga časa kada se isključila iz kampanje za parlamentarne izbore. Bilo bi zanimljivo saznati što je predsjednicu potaknulo da prestane za HDZ-ov račun šamarati Vladu, no u ovom času to je manje bitno. Važna je sama transformacija, tim prije što proizvodi najmanje tri izravne posljedice.
Prva je veliki prilog za boljitak mentalnog stanja nacije. Beskrajne debate o tome treba li Ured predsjednika(ce) biti u Visokoj ulici ili će ostati na Pantovčaku, je li prostor u Visokoj dovoljno siguran, je li funkcionalan tajni tunel koji vodi iz Visoke u garažu na Tuškancu i svakojake druge gluposti koje su se kalemile na tu temu bile su mučne, jadne, beskorisne i svakom normalnom su beskrajno išle na živce. Sjetimo se samo histerije sa zahtjevom Zoranu Milanoviću da podnese ostavku, da bi mu nakon par sati predsjednica poslala pismo u kojem traži sazivanje sjednice Vlade na temu gospodarskog stanja u zemlji. Pa onda njegov odgovor neka se Grabar Kitarović najprije pripremi za tu sjednicu... Isto je bilo s raspravama o tome kako će se slaviti Oluja, hoće li biti vojnog mimohoda, hoće li on biti u Zagrebu, da li istoga dana kada i glavna proslava ili dan prije.
Drugi razlog zbog kojega je dobro da je Grabar Kitarović prestala vraćati uslugu svojoj matičnoj stranci za to što ju je kandidirala na dužnost predsjednice države tiče se same institucije.
Ma koliko da su minorne ovlasti predsjednika države, za politički sustav, za stabilnost, a na kraju i za samu sliku države važno je kako se one obnašaju. Dogovor koji je nedavno postignut između Grabar Kitarović i premijera Milanovića o smjeni šefa vojne tajne službe dobar je primjer kako je i u kohabitaciji potrebna i moguća suradnja.
Na kraju, predsjednica koja dužnost ne obnaša tako da joj svaki potez izgleda kao da ga potpisuje medijski strateg HDZ-a, postaje vjerodostojna. Ako ne bude skakala na svaku glupost i svaki povod koristila za jalove napade na Milanovića i Vladu, onda kritike koje će uputiti vladajućoj ekipi mogu dobiti na težini i utjecaju.
Osim same činjenice da je došlo do transformacije u ponašanju šefice države, zanimljiv je i trenutak u kojem se ona počela odvijati. Kada su branitelji otišli na Markov trg s namjerom da i tamo rasprostru šator, pa se to pretvorilo u nelegalni prosvjed i sukob s policijom, predsjednica se uspjela elegantno izmaknuti iz priče. Doduše, branitelje je u crkvi na Markovu trgu posjetio Ante Deur, jedan od organizatora prosvjeda, sada savjetnik Kolinde Grabar Kitarović. Istina je i da je predsjednica na samom početku, kada se tek počelo gužvati, objavila da s premijerom ne može stupiti u kontakt i dala kratak televizijski intervju. Ali čim su stvari počele izmicati kontroli i prerasle u ozbiljan sukob i prijetnje, predsjednica je ostala po strani. Taktika joj se pokazala vrlo pametnom jer je podrška koju su braniteljima u nasilnom pohodu na trg između Vlade i Sabora dali HDZ i Tomislav Karamarko osobno kod birača polučila efekt suprotan od željenog. Prema posljednjem istraživanju rejtinga stranaka, pokazalo se da je vladajuća koalicija prestigla HDZ-ovu Domoljubnu.
Najvidljiviji iskorak predsjednica je učinila prošli mjesec u Beču kada je nakon sastanka s austrijskim predsjednikom Heinzom Fischerom izjavila da Hrvatska ne može ući u grčki scenarij te da je nakon šest godina ostvaren gospodarski rast. “Krhak, doduše, iznosi 0,5 posto, ali ipak rast. Nadam se da će se reformskom politikom Vlade gospodarstvo nastaviti pomicati naprijed”, neočekivano je pozitivan stav o radu Milanovićeve Vlade iznijela Grabar Kitarović. Kada su je novinari pitali kako to da je okrenula ploču i pohvalila Milanovića, predsjednica je odgovorila da “kada zastupate zemlju u inozemstvu, morate govoriti pozitivno”. No, nije promijenila mišljenje, nego je još dodala kako je pozitivno što se nazire izlazak iz recesije. Još veći odmak od politike koju vodi njezin donedavni stranački šef Tomislav Karamarko predsjednica je učinila govorom u Spomen-parku Brezovica u povodu Dana antifašističke borbe. “Povijesna je istina da su upravo hrvatski komunisti sisačkog kraja na dan njemačkog napada na Sovjetski Savez pokrenuli ustanak u Hrvatskoj.
Bio je to početak borbe za oslobođenje Hrvatske od okupacije kojoj je ustaški režim pružao podršku u ime ostvarenja hrvatske države, kompromitirajući je, međutim, predajom dijela povijesnih hrvatskih krajeva okupacijskim silama te zločinima i progonima na rasnoj i političkoj osnovi”, izgovorila je šefica države u Brezovici, čime je zapravo izravno kontrirala Karamarkovoj kampanji fokusiranoj na dokazivanje kako u komunizmu nije bilo ničega pozitivnog te inzistiranju na tome da je Tito bio isključivo zločinac od kojega se SDP nikada nije ogradio kako treba.
Iz biografije aktualne predsjednice, njezina političkog profila, a uostalom i kampanje koju je vodila (ako se izuzme dobar dio ljudi koji su je okruživali) proizlazi da je ona konzervativna, ali umjerena političarka te da ne dijeli rigidne Karamarkove stavove. Stoga se moglo i očekivati da će se postupno odmaknuti od HDZ-a i provoditi svoju politiku, ali se pretpostavljalo da će se to dogoditi tek nakon izbora. No, iz nekog se razloga dogodilo mnogo ranije i mnogo eksplicitnije.