Političarima nikad nije bio problem izgovoriti besmislice, i to se ne događa samo u Hrvatskoj, nego posvuda u svijetu. Napokon, američki birači su prošle godine izabrali Donalda Trumpa, što je dokaz da ozbiljnost nije na nekoj cijeni ni u demokratski razvijenim državama.
Ali koncentracija uvreda i ludila koja se u svega dva prošlotjedna dana čula od važnih političara i javnih osoba, ozbiljno otvara pitanje psihičke stabilnosti nekih sudionika političkog života ove zemlje. Ne događa se to ni prvi ni zadnji put, reagirat će rezignirana javnost, gdje i na parlamentarne izbore izlazi tek svaki drugi birač, no postoje situacije, kažemo, kada ponašanje političara u odnosu na stanje u državi, postaje radioaktivno poput Černobila. Takav je bio prošli tjedan. U tom trenutku još uvijek član predsjedničinog Vijeća za domovinsku sigurnost, Davor Domazet Lošo izjavio je da ne zna zašto hrvatska politika uopće pristaje na sustavno slovensko ucjenjivanje iz Ljubljane. "Može se odgovoriti na jedini način na koji oni razumiju, a to je za oktavu više. Hrvatski bi pješaci za 48 sati mogli ući u Ljubljanu", ponudio je recept general Lošo.
Zatim je u jednom od bizarnijih nastupa, Ivan Pernar, zastupnik Živog zida, objavio post o tome da ne treba plaćati televizijsku pretplatu, uz argument kako se sjeća svoje majke, kojoj nikada ne bi palo na pamet puštati nepoznate muškarce u kuću ili im otvarati vrata. "Bila je poštena i vjerna žena mom ocu! Nažalost, nisu sve žene kao moja djevojka i majka. Nemaju sve morala i kućnog odgoja!" poentirao je Pernar.
Već idući dan pojavio se za saborskom govornicom u majici s natpisom "HDZ lopovi. Lopine!", a nedugo zatim, objavio "dobio sam 2 mjeseca zatvora uvjetno na godinu dana, proces je politički motiviran i montiran".
Mostov zastupnik Miro Bulj u Saboru je govorio o termoelektrani Peruća i ustvrdio da se po tom pitanju provodi agresija. "Taj nasrtaj koji se provodi je nimalo gori nego što je bio od Ratka Mladića", izjavio je Bulj.
Proslavio se i premijer Andrej Plenković, koji je na aktualnom satu upozoren kako ne može kršiti saborski poslovnik, pa arogantno replicirao "Mogu što hoću".
Bilo je toga i na lokalnoj razini. Ivica Pandža Orkan, HSP-ov vijećnik u Sisačko-moslavačkoj županiji, na sjednici tamošnje skupštine u izljevu bijesa skupštine srušio je stol, dožupana Dušana Bjelajca izvrijeđao da je četnik, a ostalim vijećnicima vikao neka se srame.
Rezime je idući - u svega 48 sati, politički relevantne osobe u Hrvatskoj, prijetile su ratom susjednoj državi, plan o gradnji termoelektrane izjednačile s agresijom koja je u Cetinskom kraju ostavila stotine ubijenih, žene koje plaćaju pretplatu usporedili s prostitutkama, i fizički i verbalno nasrnuli na druge vijećnike.
Ovdje nećemo o postupku hvarskog župnika don Plenkovića, čije je javno veselje zbog smrti Slavka Goldsteina dokaz potpune moralne bijede ovog službenika Katoličke crkve.
Svi nabrojani postupci i izjave, dolaze od političkih ili vjerskih stupova ovog društva. Ovdje se, na javnoj sceni, psuje, vrijeđa, laže i slavi smrt onih koji misle drugačije. Koliko god zvuči kao populizam, međutim, poslije svega, možda bi trebalo razmisliti o tome da kandidati za važne položaje na državnoj i lokalnim razinama trebaju proći liječnički test koji je obavezan za većinu poslova, koji uključuje i obavezno psihološko testiranje. Ionako se radi o dobro plaćenim poslovima, za koje su se svojevoljno odlučili natjecati, a pobjednici nerijetko odlučuju o milijunskim iznosima ili sudbinama stotina tisuća građana. Nitko ne želi da ga operira kirurg psihopat ili leti avionom u kojem pilot odgovara zabrinutim putnicima "Mogu raditi što hoću", pa zašto političari ne bi prošli jednostavno testiranje, kakvo je obavezno u puno jednostavnijim i slabije plaćenim profesijama?
"Za dimnjačara je potrebno je imati liječničku svjedodžbu specijalista medicine rada o nepostojanju zdravstvenih kontraindikacija za obavljanje zanimanja. Dimnjačari moraju biti emocionalno stabilni", objašnjava se na internetskim stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Malo dalje slijedi objašnjenje da se ne može zaposliti kao kuhar netko tko pati od "kroničnih poremećaja koji trajno remete kognitivno i emocionalno funkcioniranje". Isto tako, "emocionalna stabilnost i sposobnost kontrole emocija vrlo je važna u događajima i situacijama u kojima treba pravovremeno i primjereno reagirati", ako ste zaštitar ili portir, svejedno, u zgradi Hrvatskog sabora ili Sisačko-moslavačke županije.
Ukratko, testiranje emocionalne stabilnosti i sposobnost kontrole emocija, nisu uvjet za obavljanje poslova kao što su donošenje lex Agrokor, izbor ustavnih sudaca ili ulazak u NATO-pakt, ali jesu za kuhanje kava zastupnicima ili provjeru osobnih iskaznica posjetitelja na ulazu u zgradu Hrvatskog sabora.
Ponašanje ovdašnje političke kaste sugerira da bi rezultati takvog testiranja bili više nego zanimljivi.