Ukrajina je u previranjima. Rat se razbuktava. Budućnost je neizvjesna. U tom kaosu i dvojbama Ukrajinci su birali novog predsjednika umjesto onog odbjeglog. I odabrali su - “kralja čokolade”, milijardera Petra Porošenka. I to u prvom kugu.
No, koliko je njegova pobjeda i bila očekivana (već u prvom krugu s oko 54 posto glasova), toliko je razorno djelovao poraz nekadašnje najmoćnije ukrajinske političarke Julije Timošenko. Ukrajinska Jeanne d’Arc, Željezna lady ili Evita Peron ukrajinskih stepa, kako joj se tepalo godinama, doživjela je ponižavajući i pogubni poraz. Možda i tih njenih 13 posto nije tako očajan rezultat, ali razlika od 40 posto u korist Porošenka je ono što je tu strasnu revolucionarku bacilo na maglovitu obalu Aheronta - rijeke boli. U izbornom stožeru, kako pišu ukrajinski mediji, bila je pogrebna atmosfera. Iako žena-stijena, ipak nije mogla sakriti suze razočaranja. Drhtavim glasom priznala je poraz.
Odmah nakon katastrofe promolilo se pitanje jesu li ovi izbori karmine burne političke karijere nekadašnje vladarice Ukrajine i najpoznatije uznice prognanog vlastodršca Viktora Janukoviča, i to već u 54. godini života, ili ta politička lukavica s devet života ima još snage za povratak iz svijeta mrtvih. Zašto je junakinja Ukrajine Julija Timošenko ispila gorku čašu poraza i zašto ju je u turobnoj gubitničkoj noći tješio tek premijer Arsenij Jacenjuk, “zamjenska Julija”, koji je održavao na životu njezin politički status tijekom njezina trogodišnjeg boravka iza rešetaka.
Analitičari se slažu u jednom: Ukrajinci su se zasitili Julije Timošenko. Očekuju i zazivaju čudo u situaciji propasti. Traže spasitelje. Traže nova lica, ona koja su iznijela antijanukovičevski prosvjed, koji je ona odležala u zatvorskoj bolnici te ni na koji način nije bila dio tog euforičnog Majdana. Prosvjed se zbivao bez nje. Nije shvatila da su se stvari promijenile i da Majdan nije počeo zbog njene zatvorske sudbine, niti je Majdan postavio uvjet njezina puštanja iz janukovičevskog zarobljeništva.
Majdan je profilirao i izbacio u orbitu nove ljude koji su odmah kazali - nismo mi stavili glavu na panj da prokrčimo put Gospođi J. Ona to nije čula ili nije htjela čuti. Kada je došla do Majdana, sve je već bilo gotovo. Janukovič je odletio zadnjim letom u Rusiju, ali ne pod njenim pritiskom, već pod prijetnjama nekih drugih. Atmosfera se promijenila, a Julija Timošenko očito nije shvatila novu realnost u Ukrajini. Mislila je da na staroj slavi, koja se poprilično pohabala, može ostvariti mesijanski rezultat. No, za ulogu mesije u Ukrajini oduvijek vlada gužva.
Nakon prevrata Timošenko je puštena iz zatvora, ali već mlaki doček pred pobjedničkom masom prosvjednika dao je naslutiti da je njezin zenit prošao. No, ona je odmah, onako s nogu, najavila svoj veliki povratak i predsjedničku kandidaturu prije negoli je ocijenila situaciju i prije nego što se savjetovala s onima iz “prevratničke oporbene mase”. Oholo je na valu promjena, kao najveća žrtva Janukovičeva režima, ponovno poželjela zajahati Ukrajinu. Nisu joj honorirali prijašnje zasluge, štoviše - došla je s aurom luzerice koja je prokockala naboj Narančaste revolucije. Julija je promijenila frizuru, ali to nije bilo dovoljno.
Osim toga, u svojoj je kampanji nudila nastavak revolucije, prijetila Rusima i tražila rat do istrebljenja. Bila je to pogrešna taktika. Umorni Ukrajinci su izabrali Porošenka koji im je nudio mir, pregovore i obustavu rata. Nije iskoristila ni činjenicu da su nakon prevrata upravo njezina stranka Batkivščina (Domovina) i najbliži suradnici uzeli uzde Ukrajine u svoje ruke - na (privremenu) premijersku poziciju došao je njezin mali od kužine Jacenjuk (dogovorio je već s Porošenkom da ostaje do izbora), a kao privremeni predsjednik nametnuo se Oleksandr Turčinov, njezin bliski suradnik, dok je većina ministara izašla iz njezina kaputa. Od veljače, puna tri mjeseca, imala je punu vlast u rukama, ali ništa nije iskoristila.
Očito su birači na njezin konto i na leđa Batkivščine, uz sve uvažavanje teškog stanja, stavili gubitak Krima, neizvjesni “bratoubilački” rat na istoku, poigravanje raskolom zemlje i uznemirujući ekonomski kolaps. Dapače, kako danas govore analitičari poput Vadima Karsjeva, nije jasno kako će ovako uzdrmana i pokolebana stranka proći na parlamentarnim izborima u rujnu. Predviđa se da bi dobar dio njezinih preplašenih domovinaca mogao pretrčati u redove Porošenka koji okuplja ekipu za Vrhovnu Radu.
Batkivščina je danas depresivna stranka s demoraliziranim liderom i, začudo, praznom blagajnom, kažu u Kijevu. Majdan je s ukrajinske scene otpuhao ne samo opskurnog Janukoviča, nego i zdvojnu Juliju Timošenko za koju su još prije koji mjesec mnogi bili spremni dati ruku u vatru da se vraća u velikom stilu. Vremena su se promijenila.