Starice su izašle iz kamiona i počele vikati: - Pa nećete nas ubiti, nećete nas valjda strijeljati - a visoki je muškarac tada govorio okupljenim muškarcima pod njegovim zapovjedništvom da će svatko dobiti jednoga kojega mora ubiti. - Norac, Norac - vikao je mladić doveden s grupom civila. Norac mu je prišao i pokušao ga ubiti pucajući u njega iz pištolja. Pištolj je zablokirao i Norac je morao tri puta repetirati, a onda je odustao. Jednoj je starici pucao u glavu. Muškarci koje je doveo sa sobom i sami su bili u strahu hoće li se vratiti ako ga odbiju slušati.
“Na akciju Medački džep moramo biti ponosni, a što se tiče Mirka Norca, bio je rat, bio je zapovjednik Zbornog područja Gospić i zbog onoga što se tu dogodilo nosi svoj križ, a meni je drago što je danas ovdje s nama”, rekao je ministar obrane Damir Krstičević, i sam vojnik s ratnim iskustvom i visokim činom. Dragi Bog ne zna kakav to križ nosi Mirko Norac i, realno, koga briga kako je čovjeku koji hladnokrvno puca staricama u glavu i tri puta zaredom repetira pištolj da bi nekoga ubio. Svaki put kada repetira pištolj, pokuša ubaciti metak u cijev, osoba koja to čini razmišlja o tome kako će ispaliti metak u nekoga. Svako ponavljanje te radnje pokazuje odlučnost u namjeri da nekoga ubije.
I dok je u okolini bio rat, Mirko Norac je odlučio ubijati civile. On i Tihomir Orešković. Oni su tako ratovali. Gospić je bio prokleto mjesto tijekom rata. Svi su si bili preblizu. Njih su dvojica osuđeni za ratne zločine i proglašeni krivima za odvođenja najmanje 50 civila iz njihovih stanova i podruma i njihovu likvidaciju. To je ono što ministar obrane nije rekao kada je govorio o akciji i o Mirku Norcu. Izgovorio je “zbog onoga što se tu dogodilo”, to mu je valjda formulacija kada misli na egzekutirane ljude i na ratne zločine.
- Apsolutno je nedopustivo da počinitelji ratnih zločina slobodno šeću ulicama, a neki od njih i izvrgavaju ruglu svoje žrtve - rekla je dan nakon obilježavanja akcije Medački džep predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Ona je dodala da se time mora pozabaviti pravosuđe, kao da pravosuđe može štititi žrtve od rugla zločinaca. Mislila je na žrtve u Vukovaru, ali egzekutirani i strijeljani na području Gospića sasvim sigurno nisu zaštićeni od ruganja kada osobi koja je najodgovornija za njihovu smrt posebnu počast i razumijevanje iskazuje jedan od najviših hrvatskih dužnosnika, ministar. Krstičević, zato što je ministar, čak ni privatno ne može misliti što god želi o Mirku Norcu.
Osobito stoga što je on jedan od potpisnika protestnog pisma koje ga je koštalo aktivne službe. Svakako se ne može brigom za osuđenog ratnog zločinca javno rugati državi u čijoj Vladi sjedi i presudama koje su teškom mukom, gotovo kao iskaz hrabrosti donijeli hrvatski sudovi. Mirko Norac nije dvaput osuđen kao ratni zločinac zato što se nije sviđao tamo nekim sucima, nego zato što je ubijao nenaoružane ljude.
Ratne zločine čine kukavice, ne hrabri ljudi. I onda je neukusno pozdravljati njegov dolazak, jednostavno, zbog onih hrvatskih građana koji vjeruju u ovu zemlju, a posebice zbog svih hrvatskih branitelja koji nisu iskoristili rat da bi bili gospodari smrti. To je križ toleriranja ratnih zločina koji je Krstičević natovario svim poštenim ljudima ove zemlje. Ne, većina se hrvatskih branitelja borila za slobodu ove zemlje. A oni koji su osuđeni kao ratni zločinci ni po kojem kriteriju ne spadaju ni u domoljube, ni u branitelje. Jer, kako je baš ovih dana, a zbog hrvatskih žrtava rekao Ivan Penava, vukovarski gradonačelnik - svaka žrtva ratnih zločina zaslužuje pijetet, a njezina nacionalnost je puno manje bitna. Osim, ako su Srbi.