Tri govora, tri važna politička nastupa, tri potpuno različite poruke. Troje potpuno različitih govornika, sve troje na najvišoj političkoj razini. Pitanje: jesu li hrvatski lideri od ijednog izvukli pouku.
Kineski predsjednik Xi Jinping cijeli je svoj prošlotjedni nastup na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu posvetio pohvali globalizacije. Kina, zemlja koja je najbolje znala iskoristiti razdoblje raspada globalnih trgovinskih barijera, danas upozorava na moguće teške posljedice novog zatvaranja. Zato nije čudno kada kineski predsjednik najavljuje da će napraviti sve što je u njegovoj moći da bi globalni trgovinski sustav ostao otvoren. Čudimo se jer nismo navikli da kineski lider u Davosu, koji je po mnogočemu globalna utvrda liberalizma, govori s pozicije najjačeg prisutnog političkog lidera. Amerika je u "tjednu Davosa" mijenjala predsjednika, Vladimir Putin i Angela Merkel ove su godine odlučili ne doći.
Britanska premijerka Theresa May, unatoč načelnom stavu da Ujedinjeno Kraljevstvo treba zadržati snažnu globalnu ulogu, prošli je tjedan dvaput, prvo kod kuće, a onda u Davosu, govorila o britanskom zatvaranju unutar granica otoka, čak i o mogućem pretvaranju Ujedinjenog Kraljevstva u "atlantsku verziju Singapura". Brexit je suprotnost globalizaciji, posljedica politike onih koji su se nakon stoljeća dominacije osjetili ugroženima za njih prejakom konkurencijom koja je stigla s valom otvaranja tržišta. Britansko napuštanje zajedničkog europskog prostora i slobodnog protoka ljudi, roba i financija, zasad je najveći korak unatrag koji je napravila jedna, nekad velika i snažna, zemlja razvijenog Zapada.
Nastupni govor američkog predsjednika Donalda Trumpa, čija bi još u kampanji najavljena politika mogla otići više nego korak dalje od Brexita, malo je kome mogao biti neočekivan, ali svejedno je jakom dozom populizma i ksenofobije zazvao trnce straha u kostima. Ditiramb nacionalističkoj sebičnosti posljednje je što treba svijetu koji se danas u strahu od obnovljenog zveketa oružja ukopava u rovove. "Odsad je Amerika na prvome mjestu, a takav stav prema vlastitoj državi nećemo uzeti za zlo ni drugima. Čuva nas naša vojska, a i Bog je na našoj strani. Mir ćemo postići snagom." Trumpov prvi predsjednički nastup ne može zaobići ulazak u antologiju populističke retorike. "Nitko više neće varati ovaj narod!" obećao je Amerikancima. Sjetio sam se kraja devedesetih, jugoslavenskog poludjelog bankara-komunista koji je pokušao preuzeti tadašnju državu i prvih dana njegove "antibirokratske revolucije". Neugodno.
Trump u jednom ima pravo, Amerika jest ostala bez motora vlastite industrije, ali ne zato što je netko Amerikancima ukrao tvornice, niti zbog toga što je politika ulaganja u siromašne zemlje nastala iz želje da im se pomogne. Velika industrija otišla je tamo gdje je rad jeftiniji, a radna snaga često obrazovanija od lokalne, američke. Pobjegla je od tada još jakih sindikata, pretjeranih poreza, zamorne regulative i, posljedično, sve manjih profita.To se, naravno, nije dogodio samo Americi, dogodilo se, iako u manjoj mjeri, i europskim zemljama. Nije se dogodilo Kini, koja je rasla na politici jačanja globalne konkurentnosti i svojoj sposobnosti da vlastitu obrazovnu strukturu brzo prilagodi novim potrebama. Po broju stanovnika Kina je triput veća od Europske unije, četiri puta veća od SAD-a, osamnaest puta veća od Ujedinjenog Kraljevstva, 285 puta veća od Hrvatske...
Hrvatski premijer Andrej Plenković sjeo je u Davosu na panel s premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem, ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom i europskim povjerenikom za proširenje EU i odnose sa susjedima, Austrijancem Johannesom Hahnom. "Nije bilo razgovora ni o kakvoj supstanci odnosa između Hrvatske i Srbije", rekao je Plenković nakon panela koji se bavio pitanjima sigurnosti na europskom istoku. "Hrvatska ima veliko iskustvo i ozbiljnu političku odgovornost kao stabilizirajući čimbenik u regiji i kao članica NATO-a i EU mora biti predvodnik rješavanja problema", rekao je Plenković. Vučić je hrvatski vrh pozvao da "bilo kada i bilo gdje" dođe na razgovor u Srbiju, ali "sigurno ne prije ovogodišnjih izbora".
Pitanje je zapravo što Hrvatskoj izvan Schengena i eurozone, otvorenim sporovima s Mađarskom i Slovenijom, lošim odnosima sa Srbijom i nedefiniranim pogledima na BiH, znači uloga "predvodnika regije"?
Prošli je tjedan jedan srbijanski medij pozvao građane na bojkot hrvatskih proizvoda s budalastom tezom da šopingom plaćaju mirovine hrvatskim generalima. Zbog izgubljene arbitraže s MOL-om, što je izravan rezultat prijašnjih loših politika, hrvatska država sada traži način za otkup mađarskog paketa Ine. Hrvatski izvoznici zbrajaju gubitke zbog narušenih odnosa EU i Rusije...
Tri snažna nastupa kojima je obilježen prošli tjedan imaju samo jednu zajedničku točku - njima su lideri objavili spremnost da učine sve u korist svojih država. Istupi hrvatskih lidera pokazuju da su oni spremni učiniti sve kako bi se svidjeli onima koje oni sami smatraju pravim predvodnicima svjetske i europske politike. Time unaprijed odustaju od vlastite politike i od svoje liderske pozicije, ne samo u regiji, nego i kod kuće.