Nedavno smo doznali da je Sućuraj na Hvaru konačno dobio liječnicu opće prakse iz Makedonije. Ni nakon nekoliko mjeseci iz Hrvatske se na oglas nitko nije javljao iako je liječniku osiguran stan. Mladi liječnici nerado idu u mala provincijska mjesta, kažu u općini, radije idu u grad i u inozemstvo. Napokon se javila doktorica iz Makedonije, Divna Vojnovska. Mještani su je lijepo primili, a dočekalo ju je i iznenađenje, 50.000 bonusa godišnje što nije bilo u oglasu.
Nakon skandala s hitnom službom u Metkoviću i smrti dječaka, suđenja kirurgu zbog korupcije, grubog odnosa prema ženama pri ginekološkim zahvatima i slično - napokon jedna dobra vijest. Doktorica iz Makedonije - zašto ne? Važno je da su mještani zadovoljni. Ali, koliko god je dobro da su mještani sada zbrinuti, vijest istovremeno ukazuje na nedostatak liječnika u Hrvatskoj. “Sustavu obiteljske medicine prijeti slom”, javlja Hina. U mirovinu odlazi 500 liječnika opće prakse, a nedostaje pedijatara i ginekologa.
Kriv je slabi interes mladih liječnika za primarnu zaštitu, druge su im specijalizacije privlačnije pogotovo ako imaju na umu mogućnost odlaska iz zemlje, potvrđuju nadležni. EU će i ovima koji ostaju otežati posao jer ubuduće će se uskoro u obiteljskoj medicini moći zapošljavati samo liječnici sa završenom specijalizacijom iz tog područja.
Liječnici su jedna od profesija, poput zubara, medicinskih sestara, laboranata, biokemičara, IT stručnjaka, inženjera i sličnih struka iz područja prirodnih znanosti kojima je lakše naći posao nego onima koji su, recimo, završili književnosti ili povijest. Oni vani moraju potražiti posao izvan struke. Od ulaska Hrvatske u EU oko 600 liječnika napustilo je zemlju, a 1700 zatražilo je papire za odlazak na rad u inozemstvo. Broj je velik, kažu, jer se radi o liječnicima koji su već završili specijalizaciju. Izjava ministra zdravlja Milana Kujundžića kako je ponekad “jedan svećenik vredniji od 20 liječnika” slaba je utjeha pacijentima koji još nisu na izdisaju.
Nije Hrvatska jedina, Rumunjima je primjerice još daleko gore. Od gotovo trideset tisuća liječnika, zemlju je napustila točno polovica. Uz to, četvero od pet preostalih razmišlja o odlasku, a pacijenti se boje da će ostati bez zdravstvenog osoblja, jer je odlazak medicinskih sestara još veći. Rumunji su tome pokušali stati na kraj povećanjem plaća pa je sad odlazak nešto smanjen. No njihov ministar financija nedavno je, valjda iz očaja, predložio da se Rumunjima izda dozvola za rad u inozemstvu na najviše pet godina. Mediji su ga odmah napali za povratak u socijalizam.
U EU danas živi 20 milijuna ljudi koji nisu rođeni u zemlji u kojoj žive. Prema Eurostatu, oko 4% građana EU radne dobi živi u drugoj zemlji članici. Iz istočne Europe najviše ih je iz Poljske i Rumunjske, zatim Litve, Estonije, Bugarske... i Hrvatske. Jedna trećina njih je visoko obrazovana. To je ujedno i razlika u odnosu na masovnu emigraciju u SAD s početka 20. stoljeća, kada je iz istočne Europe uglavnom odlazilo siromašno i neobrazovano stanovništvo. Od ulaska u EU, te se zemlje suočavaju s novim fenomenom “odljeva mozgova”.
Službeno je iz Hrvatske u deset godina u EU otišlo 250.000 ljudi, no procjena nekih stručnjaka daleko je veća, više od 400.000. Dosad već ponestaje ne samo liječnika, nego i fizičkih radnika. Lani se rodilo 15.000 manje stanovnika Hrvatske nego što ih je umrlo, zatvoreno je osam škola, a u 117 nije upisan ni jedan novi učenik - zajedno s emigracijom, sve su to pokazatelji depopulacije. Prve su pritisak osjetile žene, koje bi trebale rađati djecu po narudžbi države i crkve.
Što će s tom djecom, a i roditeljima, biti poslije, gdje će stanovati, koliko će zarađivati - to je očito i državi, a pogotovo crkvi manja briga. Iako su nezaposlenost, slaba plaća i ekonomski problemi ključni razlozi za odlazak mnogih, vlada je, baš kao da piše scenarij za češku komediju, osnovala Ministarstvo demografije koje ne može stvoriti radna mjesta, izgraditi stanove i vrtiće ili dati povoljne kredite - ukratko, osigurati uvjete demografskog rasta. Migracije bi za ovu Vladu trebale biti daleko ozbiljnija briga od nešto izbjeglica na granici s BiH koje čekaju priliku da kroz ovu zemlju prođu dalje.
Poput Mađarske ili Poljske, dižemo uzbunu oko izbjeglica kojih uopće nema, a stvarne nam probleme stvara odlazak vlastitih građana. Paradoks nacionalizma je u tome da su oni koji ga propagiraju isti oni koji stvaraju uvjete zbog kojih ljudi odlaze.
Kako stvari stoje, Hrvatsku čeka više i odlazaka i dolazaka. Radnici iz Ukrajine, njegovateljice i konobarice iz BiH, liječnice iz Makedonije postat će naši gastarbajteri. I to uopće neće biti problem, kao što nije u Austriji ili Švedskoj. Osim što će značiti da Vlada nije ništa ozbiljno poduzela da zadrži svoje građane tako da im omogući uvjete za pristojan život.