Zašto činjenica da je Božo Petrov zatražio od APN-a kredit po povlaštenim uvjetima zavređuje posebnu medijsku pažnju?
Iako se čini da čelnik Mosta nije učinio ništa protuzakonito time što je zatražio kredit od državne institucije koji će otplaćivati nakon 20 godina, tj. pošto vrati prvi kredit poslovnoj banci, može se reći da je taj čin u velikom raskoraku s izrazito visokim moralnim principima na kojima je Petrov gradio svoju političku karijeru. Ako je Petrov štedljivošću i inzistiranjem na elementarnom poštenju dok je bio gradonačelnik Metkovića stekao toliko simpatija da je uspio stvoriti širu političku platformu koja danas dijeli oštre etičke prodike najvećim političkim strankama, sada treba postaviti pitanje zašto Petrov kao predsjednik Sabora sa solidnim primanjima smatra primjerenim posuditi po niskim kamatama 316.000 kuna od javne institucije. Petrov, naša "moralna vertikala", smatra da je OK prodavati priče o štednji i odricanju u javnom sektoru, a onda kao svaki ne baš moralni etatist hvata prvu priliku i grabi javne novce za privatnu korist.
Vjeruje li Petrov da je baš on najpotrebitiji među potrebitima kad je u pitanju rješavanje stambenog pitanja uz pomoć APN-a?
Može Petrov pričati, ali ti su krediti pravo svih građana RH, no prava je istina da su u APN-u zabilježena samo tri (3) zahtjeva za kredite poput njegova. Drugim riječima, ti "svi građani" koje spominje Petrov pojma nemaju o kreditima APN-a. Za razliku od njega, borca za pravdu.
Kakva je politička pouka informacije da je Petrov uzeo kredit APN-a?
Kako Most nameće imenovanje ljudi s malo ili praktično ništa iskustva na odgovorne funkcije u javnom sektoru prodajući priče o nekakvoj vrhunaravnoj moralnosti odabranih mostovaca koja u drugi plan potiskuje sve nedostatke, primjer Petrova govori da je to priča kojoj uopće ne treba vjerovati. Povjerenje je kredit koji u Mostu tek počinju vraćati, a nisu baš dobro počeli.