Predizborni sporazum predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka o suradnji s HSLS-om izazvao je burne reakcije starijih HDZ-ovskih koalicijskih partnera, HSS-a i HSP-a AS. A uznemirio je i ne mali broj članova najjače oporbene stranke koji računaju na to da će se, nakon što HDZ pobijedi sljedeće godine na izborima, dočepati visokih državnih funkcija. Odlukom Karamarka o koaliranju s HSLS-om svi su se oni odjednom osjetili ugroženima.
HSS i HSP AS plaše se da će HDZ, širenjem koalicije, rasprodati pobjednički plijen zastupničkih mjesta u Saboru i raznih visokih funkcija u Vladi i državnoj upravi, te da će njima ostati premalo. A da njihovi strahovi nisu bez osnova pokazuju i informacije kako je Karamarko obećao Darinku Kosoru da će HSLS dobiti tri zastupnička te jedno ministarsko mjesto. U HSS-u su odmah zaključili da Karamarko, koji je bio tako široke ruke prema jednoj posve beznačajnoj stranci, iste kriterije mora imati i prema njima koji vrijede nekoliko puta više od liberala. Dakle, barem četiri ministarske funkcije, sedam ili osam zastupničkih mjesta.
Ne čudi stoga što je HSP AS, nakon potpisivanja koalicijskog sporazuma između HDZ-a i HSLS-a, izgubio živce i javno obznanio kako očekuje da će se HDZ striktno pridržavati dogovora te da će predsjednica stranke Ruža Tomašić biti potpredsjednica u HDZ-ovoj Vladi. A da će stranka dobiti najmanje sedam zastupničkih mjesta i još nekoliko atraktivnih funkcija.
HSS je također demonstrirao da ne želi biti drugorazredni partner u budućoj pobjedničkoj koaliciji. Potpuno suprotno od HDZ-a, podržao je zahtjev udruge U ime obitelji za promjenom izbornih zakona. I još je k tomu odlučio pomoći toj udruzi u organiziranju referenduma kojem se HDZ najenergičnije protivi. HSS-u, međutim, ni to nije bilo dovoljno pa je svoju samostalnost potvrdio zahtjevom da Kolinda Grabar Kitarović, prije nego što dobije njihovu potporu za predsjedničku kandidaturu, dođe pred vodstvo stranke i iznese svoj program. Tako je HSS pokazao da ne želi biti inferiorni partner niti puko političko oruđe u rukama HDZ-a.
I kod HDZ-ovih kandidata za ministarska i ostala istaknuta mjesta u državnoj i javnoj upravi kako se povećava broj koalicijskih partnera, raste bojazan da će, zbog opće grabeži, ostati bez funkcija za koje vjeruju da su ih svojim radom zaslužili. Zbog toga tinja sve veće nezadovoljstvo. Što je i očekivano, jer je teško vjerovati da su članovi vodstva stranke, koji izravno ili neizravno sudjeluju u izradi gospodarskog programa HDZ-a, bili sretni kada su čuli da će potpredsjednik Vlade ili novi ministar gospodarstva biti član HSLS-a Josip Budimir. Pogotovu stoga što u HDZ-u, kako je to u više navrata istaknuo predsjednik stranke Karamarko, ima puno vrsnih stručnjaka koji jamče da će se izraditi i realizirati program koji će izvući zemlju iz dugotrajne krize i recesije. Među ostalim, tu su Tomislav Ćorić, nova zvijezda HDZ-a, Marko Kolakušić, Đuro Njavro, Martina Dalić, Domagoj Milošević, Ivan Šuker, kojima sasvim sigurno nije ugodno čuti ako ih se unaprijed eliminira iz konkurencije za najviše dužnosti u gospodarstvu.
Ako su točne informacije da je Kolinda Grabar Kitarović dobila obećanje da će, ako izgubi na predsjedničkim izborima, kao utješnu nagradu dobiti mjesto ministrice vanjskih poslova, onda će u utrci za tu fotelju vladati jednaka gužva. Naime, navodno je ista funkcija obećana i Miri Kovaču, kako bi ga se privoljelo da zamijeni smijenjenog Davora Stiera s mjesta međunarodnog tajnika HDZ-a. Pri tome ne treba smetnuti s uma da slične ambicije zasigurno gaje i bivši ministar Gordan Jandroković te europarlamentarac Andrej Plenković. Razumljiva je želja Tomislava Karamarka da na krilima najšire koalicije osigura pobjedu na parlamentarnim izborima.
Tom je cilju, dakako, sada sve podređeno, pa i najnoviji sporazum s HSLS-om, kao i nekim drugim minornim strančicama. Međutim, koalicijski partneri HDZ-a prepoznali su u toj strategiji priliku da u podjeli pobjedničkog plijena ušićare što je moguće više. Premda se niti jedna od tih stranaka, kad bi sama izašla na izbore, ne bi ni približila izbornom pragu. Stoga Karamarka očekuje mukotrpno natezanje s nezasitnim partnerima.
A kako će mu biti, najbolje se može vidjeti na primjeru SDP-a, kojemu je HNS praktički jedini koalicijski partner i koji također ne može skupiti više od 2,5 posto glasova, ali ga to ne smeta da se ponaša kao da je Vlada njegova. U takvim okolnostima opće političke nezrelosti, bahatosti i grabeža očekivati da će se formirati Vlada stručnjaka doista je golema iluzija. Bez obzira na dobre nakane predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka.