Dakle, nije uopće više pitanje koliko mi uistinu imamo otoka, nego koliko bi stanovnici Srbije htjeli da imamo otoka. A sve bi bilo u redu da je na beogradskom sajmu turističke ponude netko na taj propust upozorio odgovorne iz Hrvatske turističke zajednice. Dovoljan bi bio upit hostesi nekog ljubopitljivog čiče na bogato opremljenom štandu bračke turističke zajednice.
- Izvinte, koliko ste ono hiljada ostrva rekli da imate? 1244? Znate li da je to broj rezolucije UN-a o Kosovu? To vam nije lep broj. Našem čoveku to može da zasmeta. Dajte izbacite neku hrid da se ne nasukamo na pogrešne datume. Ne možete da računate sve što izlazi iz vode. Nije baš sve ostrvo ono što vi mislite da je ostrvo.
Eto, barem da nas je netko ovako upozorio na vrijeme. No, sada je kasno. Previsok je datum za neke promjene i ne bismo se začudili da bilo koji klub zastupnika u srpskom parlamentu zatraži raspisivanje referenduma o ovom pitanju. S pitanjem - Kad već ni komšije ne mogu sami da se dogovore koliko imaju ostrva, dopišite koliko možete da podnesete da Hrvatska ima ostrva?
Naravno, svi nerealni brojevi se ne bi računali. Zamislite da netko upiše 1389. Što je broj godine kada je održana Kosovska bitka. To bi nedvojbeno bila provokacija nekog od turista koji inače putuje u Tursku i lani je sudjelovao na sličnom referendumu - Koliko minareta želite videti za vašeg boravka u Aja Sofiji?
Zato bi bilo najbolje da HTZ predloži našim gostima iz Srbije četiri broja, pa da broj koji najviše zaokruže, ubuduće obavezno stavljaju u kataloge.
Kojih je, valja upozoriti na vrijeme, sve manje na ćirilici. Bio bi to divan početak nastavka prijateljstva dvaju naroda i narodnosti i dobar putokaz Borisu Tadiću kada bude uzvraćao na našu gostoljubivost.
Nakon referenduma znao bi točan broj dresova srbijanske nogometne reprezentacije koji bi turisti nosili na hrvatske otoke. A ne da se, kao i dosad, po balkanski, bezveze šije kada nitko nikome nije uzeo mjeru.