Hrvatska demokratska zajednica pred jednom je od najtežih odluka u svojoj povijesti: hoće li predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko napustiti mjesto potpredsjednika Vlade ili će inicirati opoziv premijera Tihomira Oreškovića te tako, vrlo vjerojatno, i prijevremene parlamentarne izbore?
Preporučamo najutjecajnijim članovima HDZ-a, onima koji mogu utjecati na rasplet situacije, da si postave pet pitanja te da na kraju jednostavno prebroje odgovore za i protiv podrške predsjedniku stranke vodeći se što je moguće hladnijom logikom. U tom bistrenju preporučujemo da se izbjegne bilo kakvo afektiranje.
Prvo pitanje: Što je riskantnije za HDZ - dati podršku predsjedniku svoje stranke u akciji rušenja premijera Oreškovića ili, pak, popustiti Boži Petrovu te se dovesti u situaciju da mnogo manja i slabija stranka, Most, sistemom ucjena zapravo donosi sve ključne strateške odluke do kraja mandata?
Drugo pitanje: Postoje li realne šanse za preslagivanje u Saboru i formiranje stabilne parlamentarne većine bez članova Mosta koji podržavaju ultimatum Bože Petrova?
Treće pitanje: Može li HDZ bolje proći na prijevremenim izborima nego što je prošao na posljednjim parlamentarnim izborima?
Četvrto pitanje: Može li HDZ srušiti premijera Tihomira Oreškovića i formirati stabilnu vladu na osnovi glasova u postojećem parlamentu?
Peto pitanje: Ako pobijedi na izvanrednim parlamentarnim izborima, može li HDZ formirati stabilniju reformsku vladu od postojeće?
Lako je primijetiti da smo iz ovih pet pitanja ključnih za budućnost HDZ-a isključili pitanja pravde i morala. Pitanja smo sveli u okvire čistog političkog oportunizma.
Već prvo čitanje pet ključnih pitanja za donošenje odluke o sudbini stranke upućuje na to da će mnogi utjecajni članovi HDZ-a imati mnogo emotivnih problema kod suočavanja s golim političkim pragmatizmom. Nema nikakve dvojbe da je predsjednik HDZ-a u velikoj nevolji. Jedna lokalna stranačka organizacija, ona varaždinska, zatražila je njegov odlazak. Stranački doajen Vladimir Šeks također. Njegov osobni prijatelj i dugogodišnji najbliži suradnik, Milijan Brkić, propitivao je racionalnost odluke o opozivu premijera Oreškovića. Izdanak obitelji Tuđman, Miro, nije potpisao zahtjev za opoziv premijera Oreškovića, baš kao ni bivši ratni general Damir Krstičević. Svih četvero HDZ-ovih zastupnika u europarlamentu potpisalo je pismo u kojem traže čuvanje stabilnosti postojeće vlade. Čak i ako ovo dizanje glasa protiv političke agende Tomislava Karamarka dobronamjerno opišemo kao stranačko intelektualno sučeljavanje i dobrodošlu demokratizaciju u procesima stranačkog odlučivanja, praktični problem predsjednika HDZ-a neće biti manji. Manevarski prostor izuzetno mu je sužen. Što može učiniti? Zbog toga što za preslagivanje saborske većine nema uvjerljivih dokaza, može se reći da Tomislav Karamarko zapravo ima samo dvije realne opcije.
A) Podnijeti ostavku na mjesto potpredsjednika Vlade, sačuvati vlast u HDZ-u te kroz stranku i parlament jačati svoju poziciju i čekati povoljniji trenutak.
B) Pokušati srušiti premijera Oreškovića te riskirati prijevremene parlamentarne izbore, kao i posljedično produbljivanje rastućeg raskola u stranci. Iako je Tomislav Karamarko javna osoba, potpredsjednik Vlade i šef HDZ-a, obje opcije duboko su osobne. Samo Tomislav Karamarko zna sve argumente za i protiv opcije A), odnosno opcije B).
Sudeći prema poluprovjerenim off the record informacijama, trenutačno se nalazi negdje na pola puta između dviju opcija, iako u javnim nastupima prvenstveno govori o opciji B).
Prođemo li kroz ključnih pet pitanja za HDZ, prognoza daljnjeg tijeka političkih događaja trebala bi biti poprilično jednostavna. Međutim, u sad već dosta dugoj povijesti hrvatskih gospodarskih i socijalnih neuspjeha postalo je potpuno jasno kako naša politička scena nije izravno povezana sa svijetom pragmatizma te je vrlo izvjesno kako će velik broj ključnih dionika u HDZ-u slijediti Karamarka u njegovoj osobnoj odluci, odnosno opciji A) ili opciji B) bez obzira na to je li Karamarkova odluka ujedno pragmatična odluka za stranku, za člana stranke koji podržava šefa HDZ-a i za državu. Tomislav Karamarko čovjek je koji će u sljedećih nekoliko dana morati, ovisno o razvoju situacije, više puta odgovarati na pet ključnih pitanja i rješavati svoje osobne opcije. Osnovni orijentir za njega trebalo bi biti pitanje dugoročne osobne održivosti kao homo politicusa. Trebao bi se zapitati jesu li mu dugoročno šanse veće ako racionalnost odgovora iz pet pitanja podredi osobnim motivima iz osobnih političkih opcija. I tu bi odgovor zapravo trebao biti relativno jasan, no nikome, pa ni Karamarku, nije lako donositi hladnokrvne odluke kad se radi o karijeri, ugledu, obitelji i domovini. Uz to, sva ljudska bića pokazuju dosta visoku razinu nesnalaženja kad je u pitanju sposobnost projiciranja samoga sebe, vlastitih mogućnosti i potreba, u daljoj budućnosti. Gledajući u ono što želimo sad, odmah ili sutra, nismo u stanju percipirati gdje ćemo biti i što ćemo željeti za koju godinu.
Zaključno, upozorili bismo na to da, dok se mi bavimo lekcijom iz političkog pragmatizma, vrijeme curi, reforme stoje, a reformator Božo Petrov vjerojatno se večeras sprema kući da ugodno provede petak, subotu i nedjelju s obitelji. Kao inače često.