Kao da suživot s tinejdžerom nije sam po sebi dovoljno kompliciran, Susan mu je dodala još jednu notu zavirivši ovih dana u njegov pretinac s porukama.
Osim što iz njihova vokabulara nije prepoznavala svoga sina (“Koristi riječi koje nikada nismo koristili u našem kućanstvu”, požalila mi se), sadržaj jedne od njih duboko ju je ražalostio: “Odmor je pušiona. Jedva čekam da se vratim u školu”, napisao je šesnaestogodišnji Adrian, učenik prestižnog londonskog internata Westminster. Uzalud sam uvjeravala Susan da svaki tinejdžer radije vrijeme provodi sa svojim školskim društvom nego s roditeljima, čak i ako to podrazumijeva zahtjevan školski program. No, Susan je zaključila da se radi o nečem dubljem: iz poruke je iščitala da Adrianu nedostaje sve - njegova soba u internatu, kantina, profesori, svakodnevica. Adrianov život nalazi se negdje drugdje i sada ga želi nazad.
Značajn uzorak
Čini se da Adrian nije jedini. Upravo objavljena studija dr. Gundi Knies s Instituta za socijalna i ekonomska istraživanja pri Sveučilištu u Essexu pokazala je da su britanski školarci sretniji kada su u školi nego tijekom ukupno trinaest tjedana odmora od školskih obaveza. Njezina autorica prikupila je značajan uzorak od 40.000 kućanstava koje prati od 2009., što joj omogućuje pogled u niz objektivnih i subjektivnih značajki, poput faktora sreće djece. On otkriva, primjerice, da su djeca sretnija od tinejdžera i da su djevojčice lošije volje od dječaka. No, pravo iznenađenje jest da je ispitanoj djeci najdepresivnije razdoblje u godini upravo ovaj tjedan, kada su počeli uskrsni školski praznici koji traju dva ili tri tjedna, ovisno o školi. Kao glavni razlog dr. Knies navodi blagi oblik stresa separacije od društva i svakodnevnog okruženja jer istraživanje pokazuje da se zadovoljstvo djece ne smanjuje tijekom vremena koje provode s obitelji, već se stupanj zadovoljstva povećava kada vrijeme provode sa školskim kolegama. Jedan od razloga stresa mogao bi biti i period ispita koji se približava nakon povratka u školu, zbog čega mnogi ove trenutke koriste za ponavljanje gradiva. Spomenuti momak Adrian i njegova 11-godišnja sestra Elena niti ovih dana ne bude se poslije devet, kako bi jutro proveli u učenju.
Ovi se podaci naslanjaju na malo poznat fenomen da su mali Englezi školske dobi među najnesretnijima na svijetu.
Svakih nekoliko godina neko međunarodno istraživanje pokaže da su engleska djeca nesretnija od, primjerice, svojih vršnjaka u Norveškoj, Španjolskoj, Njemačkoj, čak i daleko siromašnijoj Rumunjskoj.
Posljednjih tjedana zaredali su se brojni skandali vezani za nesretnu djecu, uključujući ponavljana samoubojstva školaraca i studenata, kao i skandal pedofilije na jednom od najprestižnijih internata u zemlji, katoličkoj školi za dječake Ampleforth čiji su učenici godinama šutjeli o hororu koji su prolazili u zgradi ugledne škole.
Depresivne epizode
Alarmantni podaci mogu se potkrijepiti i primjerima iz svakodnevnog života; nekoliko prijatelja žalilo mi se na zabrinjavajuće depresivne epizode svojih tinejdžera, poput političara Nathana iz Leedsa čiji je sedamnaestogodišnji sin izostao čitavo polugodište iz srednje škole zbog borbe s teškom depresijom. Isto je doživio novinar Nicholas sa svojim tinejdžerom. Agent za nekretnine Mark ima velikih problema sa svojim šesnaestogodišnjim jedincem čije su se depresivne epizode pretvorile u delinkvenciju, zbog čega je ove godine izbačen iz internata Stowe. Sve su to dobra djeca iz dobrih obitelji u čijem razvoju u jednom trenutku nešto pođe pogrešnim putem.
Aktualna nacionalna debata hvata se za zahtjevno školsko gradivo. Pred engleske školarce stavlja se daleko više školskih obaveza nego njihove školarce na drugim mjestima, uključujući Sjevernu Irsku, Škotsku i Wales.
Warwick Mansell, autor studije “Obrazovanje u brojevima: tiranija testiranja”, tvrdi da ne postoji zemlja s tolikim brojem testova u dobi od pet do osamnaest godina poput Engleske.
“Stavljamo sve više pritiska na djecu, a da ne promatramo učinak koje to ima na njih. To je zaista skandalozno”, rekao je. Istovremeno, izvještaj Nacionalnog sindikata učitelja pokazuje da 76% profesora osnovnih škola i 94% profesora srednjih škola vjeruje da količina testova izaziva stresna stanja kod njihovih učenika. Dinamika testiranja i stresa koje donosi počinje izuzetno rano, budući da Englezi kreću u školu s navršene četiri godine.
Svatko tko se ponavljano nalazi u društvu engleskih školaraca bit će oduševljen engleskim školskim sustavom. Već u dobi od pet godina dječica imaju krasan izgovor i bogat vokabular, pogotovo ako si roditelji mogu priuštiti školarinu u jednoj od boljih škola. Nekidan sam slušala diskusiju skupine dvanaestogodišnjaka - dva dječaka i jedne djevojčice iz vrlo dobrih engleskih škola i jedne djevojčice iz Francuske. Mali Englezi spremno su debatirali o raznim temama, uključujući politiku - imali su svoje mišljenje o Brexitu, parlamentarnim izborima u Francuskoj i slučaju Juliana Assangea.
Mala Francuskinja, inače vrlo dobra učenica odlično rangirane škole u Parizu, nije imala ni interesa niti znanja o izborima u svojoj zemlji, Brexit je poznavala samo kao pojam, a za ime Assange nikada nije čula.
Opuštanje krutosti
Razgovor s engleskim školarcima u svakom roditelju budi želju da svome djetetu priušti ono najbolje od školskog sustava u Engleskoj, što će od njihovih mališana učiniti elokventne genijalce. Nitko ne izaziva činjenicu u tradiciju izvrsnog školskog sustava u Engleskoj. Za razliku od mnogih zemalja, uključujući našu, Englezi mu ne duguju izmjene. Na redu je nešto drugo - empatija, opuštanje krutosti, doziranje. Jer stupanj stresa u kojem žive londonski roditelji ne treba i ne smije biti preslikan na djecu.
Kada je početkom godine UNICEF objavio da su djeca u Nizozemskoj najsretnija na svijetu, Englezi su požurili tražiti razloge zbog kojih je situacija u Nizozemskoj toliko bolja. Susan s početka priče bila je razočarana što “holandska receptura” nije sadržavala nikakav čarobni sastanak. Među razlozima koje su mali Nizozemci naveli kao faktor sreće su: vrlo malo domaće zadaće u osnovnoj školi, vožnja biciklom u školu, redovite obiteljske večere, igra na otvorenom s prijateljima i kruh s čokoladnim mrvicama za doručak.
Bolje od stručnih analiza, nizozemska djeca su nas podsjetila na ono što su Englezi zaboravili: kako je divno biti dijete, biti dijete!