Jučer je bio povijesni datum jer je 1. 12. svetim slovima uklesan u samo tkivo istinskog hrvatstva. Prošle su tri godine od spasonosnog referenduma kojim smo obranili brak i obitelj od najezde tamo nekih sumnjivaca koji žele uništiti sve što je sveto, časno i domoljubno!
Ponosno smo stali na prvu crtu obrane braka i obitelji koji su u ove tri godine doživjeli pravi procvat. Neviđeno se blagostanje pojavilo u svim pravim brakovima diljem zemlje dan nakon što smo u Ustav uveli zaštitu riječi “brak”. Kao i uvijek u Hrvatskoj, reagirali smo mudro i pravodobno i čim smo zaštitili tu riječ, odjednom su brakovi postali kvalitetniji.
Recimo, ako se neki bračni par sada posvađa, oni se uvijek mogu pozvati na Ustav. “Draga, iako mislim da si izrekla apsolutnu glupost i uopće se ne slažem da bih trebao biti angažiraniji u odgoju, mi zapravo nemamo ozbiljnih problema jer u Ustavu jasno piše da je brak zajednica muškarca i žene. “Oh, kako ti uvijek znaš reći pravu stvar”, odgovara ona. “Totalno si me raznježio. Da, dragi, otkad to piše u Ustavu, više me uopće nije briga što sam se udala za tebe samo da se skrasim. I svejedno mi je što osjećam još manje poštovanja prema tebi, a mislila sam da je to nemoguće. Ipak se možemo utješiti činjenicom da se ti i ja možemo oženiti, a tamo neki ne mogu. Ovih 16 godina bile su pravo blaženstvo užasa, ali nema veze jer je naš brak sada zaštićen.”
Razumijem da je nekim ljudima ideologija važnija od dobrobiti ljudi pa dane provode u ideološkim borbama pokušavajući dokazati da imaju monopol na istinu i onda bi htjeli da ta istina vrijedi za sve. Htjeli bi druge našopati svojom istinom. Ja nemam takvih ambicija. Jasno ću izreći svoje stavove i uvjerenja, ali ne smatram da svi moraju misliti kao ja i ne smatram da se svi moraju ponašati u skladu s mojim uvjerenjima. Moj život, moja stvar. Vaš život, vaša stvar! I ne moramo se slagati. I to trebamo naučiti u Hrvatskoj. Kada se ne slažeš s nekime, razumno je napasti njegove argumente, a ne njega kao osobu. To je i intelektualno i duhovno žalosno. Ali znam, to je nekima tako privlačno jer imaju osjećaj pravedničkog gnjeva pa si ne žele pomoći. No, pustimo sad to…
Idemo pogledati rezultate tog referenduma. Prema službenim podacima, u ove tri godine povećao se broj razvoda, a možemo pretpostaviti da je još više nesretnih brakova koji postaju sve nesretniji. Još je veći raskol između djece i roditelja, još je više napetosti u obitelji, imamo još manje vremena jedni za druge, još je manje razumijevanja među supružnicima... Bravo, Hrvatska!
Mudro smo spoznali da pravi problemi braka i obitelji nisu u bjelodanim činjenicama da ljudi ulaze nespremno u brak ili da nisu svjesni da moraju ulagati mnogo vremena i energije za kvalitetan brak ili da misle da bračni partner mora zadovoljiti potrebe koje su zadovoljavali njihovi roditelji ili što zbog ritma života nemaju vremena ni energije za očuvanjem intimnosti ili što nisu svjesni da se i roditeljske i partnerske vještine trebaju stalno razvijati ili što nisu svjesni da nema idealnog braka pa prelako odustaju... Ma to su sve sitnice.
Važno je da smo mi zaštitili brak od izmišljene vanjske prijetnje umjesto da se bavimo nebitnim stvarima kao što su stvarni problemi stvarnih obitelji. Znam da smo i u drugim društvenim područjima skloni izmišljanju fantomskih prijetnji kako se ne bismo morali baviti stvarnim problemima, ali se nekako nadam da će nam tragična sklonost izmišljanju ipak splasnuti!
Naime, zamislite samo da smo te desetke milijuna kuna uložili u financiranje obiteljskih centara u kojima obitelji mogu primiti kvalitetnu i besplatnu terapiju. Zamislite da smo te stotine tisuća volonterskih sati uložili u pomaganje stvarnim obiteljima sa stvarnim problemima. Npr. da su volonteri nekome pričuvali djecu tako da taj bračni par može prvi put u dvije godine otići u dvosatnu šetnju. Da su pomogli obitelji koja ima dijete s posebnim potrebama. Ili da su nekom djetetu dali instrukcije iz matematike pa da skinu teret s roditeljskih leđa. Ma mogli su na bezbroj načina pridonijeti rješavanju stvarnih problema stvarnih obitelji.
Jer obitelj nije riječ koju treba zaštititi. Obitelj nije ideja koja živi izvan vremena i prostora. Obitelj je svetinja, ali i živo tkivo između ljudi i ona ne dobiva ama baš ništa od te rečenice u Ustavu. Obitelj se štiti tako da se rješavaju stvarni problemi stvarnih obitelji. To je mnogo humanije od izmišljanja vanjskih prijetnji!