U četvrtak sam nekoliko puta prokleo Olimpijske igre. Nisam ovdje došao s Coubertinovim načelima - važno je sudjelovati, urednik me opomenuo da bi trebalo nešto i napisati. A kako je Niko Kranjčar u Kijevu, Vedran Ćorluka u Moskvi, a Luka Modrić već godinama ne razgovara s novinarima, shvatio sam da sam u - “banani”. No, bilo bi sjajno kada bi to bilo sve… Kada sam se pojavio u istočnom Londonu, počele su nevolje.
Novinari i talibani
Uvijek je tako kada dođete na selo. Trebalo se akreditirati, ali gospođica koja je tamo trebala dežurati do 23 sata, u 8 navečer je zaključala ured i otišla u - pub. I tako sam se odjednom našao u okruženju “SAS-ovaca”, koji su me više od sat vremena provjeravali i držali u zarobljeništvu, uzdišući: “Više problema imamo s jednim smiješnim novinarom iz Hrvatske nego s talibanima”.
U subotu ujutro se gospođica napokon pojavila, uz osmijeh je progutala moj prijekorni pogled, no obavili smo to za manje od pet minuta. Kao i obično sa ženama.
Na ulazu u press centar opet su me dočekali specijalci Ujedinjenog Kraljevstva. Ovaj put s pljeskom, nisu me ni provjeravali, procijenili su da bih bio užasno loš terorist. Odmahnuli su rukom - hvala Bogu, jedan gnjavator manje…
U petak sam proslavio prvu medalju u Hrvatskoj kući. Točio se šampanjac, svi su bili sretni, osim veslača, koji su skrušeno pokušavali priznati da su “zeznuli stvar”. No odbor za doček, koji se prethodno zagrijavao u vinskom podrumu Hrvatske kuće (hrvatski novinari su obilno opskrbili grupu - uvijek žedni), uvjerio je veslače da je srebro zapravo zlatnog sjaja. Do kraja dana su i povjerovali…
Korisna investicija
Zlatko Mateša, predsjednik HOO, napokon je odahnuo. Silni milijuni, koje je uložio u hrvatske medalje, napokon su dobili obrise korisne investicije, medalje su se počele slijevati u hrvatske ruke. A u džepove osvajača olimpijskih medalja počet će se nakon Olimpijskih igara slijevati i olimpijske penzije. Iako je taj izdatak Hrvatski sabor prebacio za svoja jesenska gubljenja vremena, Zlatko Mateša tvrdi da će se “nagrade za izvrsnost” izglasati. Nadamo se, i isplaćivati. I Mateša ne prizna da Kukoču, Ivaniševiću ili Rađi nije potreban takav “poguranac”, ako ih ne zanima 8000 kuna, neka uplate u fond za nezbrinute sportaše. Takvih je u Hrvatskoj na vagone.