Ako premijer doista smatra, kako to proturaju iz HDZ-a, da je suludo gradove i općine prisiliti da sa 250 milijuna kuna godišnje financiraju braniteljske udruge, zašto to nije sasjekao u korijenu?!
Zašto Andrej Plenković ne postupi prema ministru branitelja Tomi Medvedu kao što je neki dan prema ministrici obitelji Nadi Murganić? Zašto ga, baš kao i ministricu Nadu, ne poklopi i naloži da se izbrišu svi ekstra darovi za branitelje što ih je Medved nadrobio u zakon? Što bi se dogodilo kada bi premijer istim aršinom odmjerio Murganićevu i Medveda? Moguće ništa, a možda i svašta.
Ali ne radi se o ministrima. Nije teško shvatiti da je premijeru Nada Murganić daleko draže i ugodnije društvo nego što mu to može biti ministar Medved - čovjek teška pogleda kojemu nošenje vijenaca popunjava dobar dio radne satnice. Vrag je u tome što se odnos prema ministrima ne kroji po tome kakvi su, nego prema populaciji za koju su zaduženi.
Nada Murganić bavi se obiteljima, starčadi, sirotinjom. Ljudima s margine društvenih interesa. Zar bi trebalo očekivati da će baš nju kolege u Vladi propitkivati što radi? To nikoga ne zanima i zato se moglo dogoditi da je bez ičijeg znanja u javnu raspravu pušten skandalozni i diskriminirajući Obiteljski zakon.
S Medvedom je drukčija priča. Dok je pisao zakon za koji će se već iduće godine izdvojiti više od pola milijarde kuna, oko njega se hodalo na prstima. Ministar financija je ko vrag od tamjana bježao od pitanja kako ćemo financirati Medvedov zakon. Ne dovodeći u pitanje ništa što je Medved upakirao u zakon, Vlada je ljetos upriličila cijelu paradu oko njegova usvajanja. Na svečanoj sjednici održanoj u sklopu proslave obljetnice Oluje u Kninu, ministri su u ugodnom ambijentu klimatizirane dvorane svečano i prigodno prihvatili prijedlog Zakona o braniteljima i najavili njegovo puštanje u zakonodavnu proceduru.
A sada, kad je već u Saboru, može se po njemu lupati, ali ga nitko neće povlačiti. Nema veze što bi se u zakonskom prijedlogu moglo problematizirati gotovo sve osim odredbe da branitelj ne mora zamrzavati mirovinu ako želi raditi pola radnog vremena.
Plenković neće dopustiti da se preispituje, a kamoli povlači Zakon o braniteljima, neovisno o tome što će on značiti za proračun i koliko će stvoriti dodatnog jaza između braniteljske populacije i ostalih, običnih smrtnika. Razlog je vrlo prozaičan. Premda Plenković osobno, za razliku od predsjednice države Kolinde Grabar Kitarović, nije vodio kampanju iz braniteljskog šatora, ipak ne može pobjeći od toga da su šatoraši bitno pridonijeli potkopavanju rejtinga i stvaranju animoziteta prema bivšoj SDP-ovoj vladi te utrli dio puta kojim je on došao na vlast.
Kada ne bi bio toliko benevolentan prema zakonskom uratku ministra Medveda, Plenković bi se ozbiljno zamjerio HDZ-ovoj glasačkoj bazi i riskirao da bude prvi predsjednik HDZ-a protiv kojega bi branitelji organizirali prosvjed. A on sigurno neće dopustiti da mu se dogodi šator i skvoteri u crkvi na Markovu trgu.
No, mora li baš sve progutati? Pa i odredbu koja je bezobraština bez presedana jer tjera općine i gradove da u iznosu od 0,3 do 1 posto svojih izvornih prihoda financirju braniteljske udruge, a sirotinji još dodatno zavrnu ruku! Prisiliti općine i gradove da braniteljskim udrugama godišnje iskeširaju do 250 milijuna kuna, a da ih ništa ne pitaju i da je svejedno hoće li taj novac potrošiti na učenje stranih jezika, ili ga spiskati na pivo, ćevape, plesačice i turnire u beli, znači uzeti još više onima o kojima se lokalne vlasti ionako dovoljno ne brinu.
Vlada zavlači ruku u tuđe novčanike i najavljuje da će častiti braniteljske udruge, a pritom joj je potpuno svejedno što u njemu nema dovoljno čak ni za najteže socijalne slučajeve. Je li tko pomislio na to da jedinice lokalne vlasti primateljima socijalne pomoći nisu isplaćivale naknadu za stambeno zbrinjavanje pa je Vlada ne bi li koliko-toliko poravnala sirotinjske statuse, ukinula tu naknadu i za 20 posto povećala socijalnu pomoć. I da se razumijemo, govorimo o iznosima od oko 800 kuna mjesečno!
Do prije dvije godine svaka treća škola nije imala uvjete za nastavu informatike. Koliko je škola bez sportskih dvorana, bez kuhinja i blagovaonica i učenika bez toplog obroka? Otkad se uselila u Banske dvore, Vlada obećava da će zaustaviti iseljavanje i potaknuti demografsku obnovu. Želimo istovremeno roditeljstvo i zaposlenost, a 40 posto djece u Hrvatskoj ne ide u vrtić jer u svakom trećem gradu i općini oni ne postoje! Lokalne vlasti zbog besparice ne izvršavaju temeljne obaveze, kao što je briga o djeci, socijalna skrb, primarna zdravstvena zaštita, odgoj i osnovno obrazovanje, kultura, tjelesna kultura i sport, zaštita potrošača, okoliša, protupožarna i civilna zaštita, promet..
Ali to nije razlog zbog kojeg bi Plenković promijenio stav prema braniteljskom popisu želja. U najboljem slučaju, ministar Medved će malo modificirati odredbu o financiranju udruga, a gradovi i općine će umjesto za opremanje školskih kuhinja, gradnje vrtića ili prijevoz djece, novac usmjeravati na račune braniteljskih udruga.