Došao je i taj dan - Andreju Plenkoviću navršila se stotka u Vladi. Prigoda da podvuče crtu, zbroji što je učinio, što zabrljao, što propustio, pa prognozirati kako će dalje. Oporbi prilika za udarac. Po HNS-u tonemo jer imamo "Titanik vladu", a po SDP-u Vladu koja je ostvarila "2400 sati na štetu građana". Građani razmišljaju nešto drugačije, ali ni oni nisu oduševljeni. Zadnje istraživanje javnog mijenja kaže da sve manje podupiru Vladinu politiku pa je od početnih 36 posto građana sada ne podupire njih 47 posto.
Oporba pretjeruje, građani su skloni pesimizmu, a stvarno se, ako ćemo biti pošteni, teško može dati opća pozitivna ili negativna ocjena. Prvih sto dana Andreja Plenkovića obilježilo je vladanje po formuli koja se pripisuje Winstonu Churchillu - kada ne znaš riješiti problem, osnuj komisiju. U tri mjeseca koliko je na Markovu trgu, Plenkoviću su se otvorila tri krupna problema - i za svaki je osnovao komisiju. Prvi je bila tempirana bomba u odnosima s Bosnom i Hercegovinom u vidu istraga i optužnica za ratne zločine koje protiv hrvatskih državljana otvaraju pravosudna tijela u Sarajevu i Banjoj Luci. U godinu dana promijenile su se tri vlade i premijera, a bomba je eksplodirala baš Plenkoviću pod nogama. Suočen s činjenicom da je odmah po njegovu povratku iz Sarajeva u Orašju uhićena skupina pripadnika HVO-a, premijer je odlučio oživjeti Savjet za suradnju s međunarodnim kaznenim sudovima. Drugi je problem sve više izražena fašizacija društva. U Jasenovcu je osvanula spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a s grbom udruge bivših hosovaca na kojemu se ističe ustaški pozdrav "Za dom spremni!" Skandal s pločom za premijera je osobito delikatan. Svjestan je da dio članstva HDZ-a pozdravlja takva obilježja, kao i da se radi o stranačkoj strukturi koja ne reprezentira njegove fanove i sigurno mu ne bi oprostila prisilno skidanje ploče. Istodobno je svjestan da je ploča teško probavljiva njegovu koalicijskom partneru SDSS-u, a time i cijelom klubu manjinskih zastupnika. Zato Plenković nije učinio ništa, nego je najavio osnivanje širokog povjerenstva koje će se odrediti prema fašističkoj simbolici.
Treći je Ina. Kao poklon za Božić iz Ženeve je stigla odluka o gubitku arbitražnog spora što ga je država pokrenula protiv MOL-a. Plenković je bez odgode objavio namjeru Vlade da od MOL-a otkupi dionice Ine. Odmah se pokazalo da to nije lako izvesti, izostala je podrška stručne javnosti, pa čak se i dio HDZ-a usprotivio planu da se prodajom 25 minus jedne dionice HEP-a ide u reotkup Ine. Vlada nema čvrst i izvediv plan za nacionalizaciju Ine, a o Ini i HEP-u svatko u ovoj zemlji zna sve kao i o nogometu i nudi svoju strategiju. Plenković je zato odlučio osnovati Savjet koji će se baviti tim problemom.
Summa summarum - sto dana, tri mine i tri komisije. Mora se, međutim, priznati da Plenković ni za jedan od ovih problema nije kriv, a objektivno se (pa čak i da je imao više vremena i da je u normalnim okolnostima preuzeo HDZ i Vladu) nije mogao bog zna kako za njih pripremiti. Ne treba, međutim, zavesti Plenkovićeva sklonost posezanja za Churchillovom formulom rješavanja problema i misliti da je osnivanje komisija produkt premijerove mlakosti i neodlučnosti. U kratko vrijeme koliko je na čelu HDZ-a i Vlade Plenković je pokazao veliku ustrajnost i beskompromisnost u situacijama do kojih mu je stalo i za koje je od početka do kraja isključivo on odgovoran. Tu osobinu premijer je otkrio na ministru znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću koji je osporavan od prve sekunde kao plagijator i osoba sklona muljanju. Gotovo cjelokupna medijska scena i intelektualna elita ne prestaje kritizirati Barišićevo imenovanje i upozoravati premijera da si je za suradnika izabrao osobu koja nije dostojna dužnosti ministra. Premijer, međutim, ne popušta. Čak je simbolično ispalo da se Vlada baš na navršenih sto dana našla u prilici odgovoriti na zahtjev za opoziv Barišića.
Pritom poanta nije u tome što je na Vladi glatko odbijen zahtjev 45 saborskih zastupnika da smjeni ministra znanosti, nego u tome što je odluka donesena jednoglasno. Od jučer iza Barišića ne stoji više samo Plenković kao premijer i HDZ-ovi ministri. Za njegov ostanak u Vladi ruku su digli i ministri iz kvote Mosta, što znači da Barišić sada uživa potporu cijele vladajuće koalicije - dakle HDZ-a i Mosta.
Dakle, ako će se podvući crta pod Plenkovićevu stotku, ispod nje bi se našlo pet krupnih stavki. Spomenute tri koje su odgođene kroz komisije, porezna reforma koja je zasigurno pozitivan iskorak u vođenju porezne politike te reforma školstva koja našemu društvu treba ko voda žednome u pustinji. Ovo posljednje premijer je dao u ruke Pavi Barišiću. Međutim, s obzirom na sve okolnosti unatoč kojima Barišić ostaje ministar, za sve pozitivno, a posebno ono negativno, što će se do kraja mandata događati u znanosti i školstvu odgovornost će biti isključivo na premijeru Plenkoviću.