Iz teške krize svoje vlasti Andrej Plenković izašao je na nogama, sa štitom, ali jedva, pun ozbiljnih rana. Opozicija nije uspjela sakupiti dovoljno ruku za razrješenje ministra financija Zdravka Marića, što je premijeru bilo dovoljno da proglasi pobjedu. Premda neuspjeh konkurencije predstavlja kao težak poraz, ništa dalje od istine. Opozicija nije doživjela težak politički poraz, nego je u rušenju ministra falila za dlaku. Za Plenkovića situacija ne izgleda ni izdaleka onako obećavajuće i slavodobitno kao kad je prije tjedan dana brzopotezno smijenio odmetnute Mostove ministre i tvrdio da ima parlamentarnu većinu.
Prvo, premijer je teško ranjen jer je svoju do jučer komotnu poziciju šefa Vlade s podrškom ozbiljne parlamentarne većine pretvorio u svojevrsnu pat-situaciju, u kojoj i njegov legitimitet postaje klimav i neizvjestan. Glasanje o ministru Mariću implicitno je izjašnjavanje o povjerenju Plenkovićevoj Vladi. Glasanje je pokazalo da je trenutno odnos snaga u Saboru potpuno egal: 75 prema 75. Povrh toga, izjednačena situacija postignuta je uz pomoć iz oporbenih redova prebjeglog Tomislava Sauche. Da on nije odlučio glasati za Marića i HDZ, ni premijer ne bi obranio svojeg ministra, pa bi bilo posve jasno da mu je arsenal glasova manji od opozicijskog. Plenković je, dakle, gadno blefirao kad je prije samo tjedan dana tvrdio da ima sigurnu parlamentarnu većinu. Trenutno nitko nema kontrolu nad situacijom u Saboru, što znači da se ni premijer više ne može predstavljati kao garancija političke stabilnosti. Sve dok ponovno ne skrpa potporu koja mu se opasno istanjila.
Drugo, premda pobjednik, šef je Vlade prilično oštećen jer javnost ne podupire njegove recentne postupke. Velik dio građana, pokazuje istraživanje Nove TV, bliži je oporbenim stavovima. Za smjenu ministra Marića izjasnilo se 57 posto prema 31 posto onih koji bi ga zadržali u Vladi. Za premijera tvrde da je manje u pravu nego odrezani Most (34:40 posto) i više odgovoran od Mostovih ministara koje je posmicao. Loše za Plenkovića, neloše za one od kojih se upravo rastao. Ostaje nam vidjeti hoće li to dugoročno ruinirati njegov status u javnosti. Ali, na reputacijske dobitke vrlo vjerojatno ovom prilikom ne može računati.
Treće, Plenković iz havarije s Mostom izlazi teško natučen jer je do izjednačenog rezultata došao odlukom Tomislava Sauche da će okrenuti svoj politički ćurak, što s obzirom na njegove, javnosti dobro poznate probleme s istražnim organima na cijelu situaciju baca sjenu sumnje. Čak i ako je sve bilo lege artis. Glasajući za ministra Marića, a kontra svojih stranačkih drugova, donedavni je SDP-ov kapitalac vrlo vjerojatno mislio samo na vlastitu kožu - jer mu održavanje sadašnje vlasti osigurava posao zastupnika, dok bi se u slučaju raspuštanja Sabora i izvanrednih izbora našao na cesti - ali takve situacije u našim, političkom trgovinom zagađenim uvjetima redovito mirišu na mutne aranžmane. Saucha je premijeru Plenkoviću omogućio pobjedu, ali je istodobno stavlja u kompromitirajući kontekst.
Andrej Plenković uspio je kupiti vrijeme. Privremeno je zatvorio probleme. Ali na krajnje dvojben način. Njegova je Vlada krnja, upitne ustavnosti. S četiri ministarstva, između ostaloga i supervažnim MUP-om, upravljaju državni tajnici, što su neki pravni stručnjaci već proglasili “iskakanjem iz šina demokratskog poretka”. Sabor je stavljen u mirovanje do razdoblja poslije lokalnih izbora. Premijer nije smatrao potrebnim pokazati da raspolaže novom parlamentarnom većinom. Objašnjenja iz HDZ-ova tabora uvreda su zdravom razumu. Uvjeravanja da se u Saboru ovoga puta nije utvrđivalo postojanje parlamentarne većine, nojevski zvuče. Tvrdnje da je to pitanje trenutno irelevantno (akademik Reiner!) potpuno su skandalozne. Plenkovićevo junačenje da će pokazati većinu kada on bude htio, bahato je i zabrinjavajuće.