Da živimo u zemlji u kojoj je često tek loša vijest zaista vijest potvrđuje i prešućivanje u javnosti informacije kako je u jednom od dva školska kolektivna ugovora, ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, riješen jedan od najdugovječnijih školskih problema. Unatrag desetljeće i pol izredalo se sedam ministra obrazovanja i tek je sedmom među njima Barišiću pošlo za rukom riješiti ono što nisu uspjeli prethodnici. Od uspostave instituta zbrinjavanja tehnoloških viškova u školama, većinski sindikat, Sindikat hrvatskih učitelja, nije dopustio da predstavnici manjinskog sindikata imaju ikakva utjecaja na njega. Nisu pomogle nebrojene pritužbe s terena kojima se upozoravalo na različite primjere zloporaba... A dojavljivali su mnogi, od zakinutih učiteljica i učitelja, preko ravnatelja do predstavnika manjinskog sindikata. Dojave su stizale Ministarstvu, saborskom odboru, klubovima zastupnika, Državnom odvjetništvu...
S problemom su bili upoznati mnogi, ali ga nitko nije riješio. Razlog je najvjerojatnije taj da oni koji su imali moć nisu imali volju i obrnuto. Pokojni Marko Ružić, poznati splitski sindikalist, uspio je čak i sudski osporiti sporni članak osnovnoškolskog kolektivnog ugovora. No i to je pomoglo samo nakratko te se opet nastavilo po starom. A kako se nastavilo? Uslugu zapošljavanja uvjetovalo se prelaskom iz manjinskog sindikata u većinski, osnivanjem podružnice većinskog sindikata. Razmjenjivale su se usluge između ravnatelja i članova sporne komisije. Trgovalo se onim čime se nikako ne bi smjelo. Tek su se rijetki, poput splitske inspekcijske heroine Nade Stanović, o tome usudili javno govoriti. Iz Preporoda smo svih ovih godina ustrajno ukazivali na problem. Odavno smo predložili i rješenje problema: tročlane komisije u čijem bi sastavu bila dva predstavnika većinskog i jedan manjinskog sindikata u županiji i dva predstavnika većinskog i jedan predstavnik manjinskog sindikata u državi.
Važan iskorak prema pravom rješenju dogodio se upravo u netom završenim kolektivnim pregovorima za osnovno školstvo. Ministarstvo je napokon uvažilo argumente manjinskog sindikata i inzistiralo na rješenju koje će osigurati sudjelovanje predstavnika manjinskog sindikata u radu tih komisija. Bez obzira na to što problem još nije riješen u potpunosti, sa sigurnošću se može istaknuti kako će se već ovog ljeta broj zloporaba pri zapošljavanju u osnovnim školama značajno smanjiti. Pokazalo se još jednom da nema nerješivog problema, tj. da kad ima volje, ima i rješenja. Sada kad je rješenje pronađeno, svakom je valjda jasno zašto je većinski sindikat tako ustrajno priječio sudjelovanje i predstavnika manjinskog sindikata u pregovorima. Nesudjelovanje Preporoda u pregovorima osiguravalo je zadržavanje dosegnute pregovaračke pozicije. A ta je pozicija jamčila da se, zbog nezainteresiranosti ili neodlučnosti Vladine strane, mogu unedogled ugrađivati u kolektivni ugovor diskriminacijske odredbe poput spomenute.
Naravno, u vezi sa svim tim sama se od sebe postavljaju pitanja: je li se problem smio tako dugo rješavati? Odgovor je, dakako, negativan. Što je to imao ministar Barišić a nisu njegovi prethodnici? Ništa osobito osim strpljenja koje je bilo neophodno da se s problemom upozna i odgovornosti koja je vodila prema rješavanju umjesto odgađanju rješavanja problema.