Nacionalni park Plitvička jezera najveći je i najstariji među osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj. Jedan od najimpresivnijih, najatraktivnijih i znanstveno najdragocjenijih primjera svjetske prirodne baštine za europsku je javnost i znanost otkriven relativno kasno: područje Plitvičkih jezera proglašeno je nacionalnim parkom 8. travnja 1949.
Prvi znanstvenici posjećuju Plitvice početkom 19. stoljeća, a prvi hotel sagrađen je tek 1896. Prve inicijative za proglašenje tog prirodnog dragulja nacionalnim parkom oglasile su se u početku 20. stoljeća, proglašenje je uslijedilo 1928., ali po neodgovarajućem zakonu, pa su do priznatog proglašenja 1949. protekla još dva desetljeća.
Trideset godina poslije, 1979., UNESCO je Plitvička jezera uvrstio na Popis svjetske prirodne baštine , čime je naš najdragocjeniji prirodni resurs stekao status globalnog prirodnog i kulturološkog fenomena.
Plitvička jezera poznata su po sedrenim slapištima i kontinuiranom biodinamičkom procesu povećanja sedre - porozne vapnenančke stijene nastale taloženjem kalcijeva karbonata iz vode koja stvara različite oblike u krškim rijekama i potocima - u vrlo posebnim ekohidrološkim uvjetima. Mijenjanjem vodenih tokova neke sedrene barijere presušuju, a na drugim se mjestima oblikuju nove, tako da su Plitvička jezera u neprestanoj preobrazbi. Ako nizvodne sedrene barijere rastu brže od uzvodnih, one ih katkad potapaju, a sedra u tom biodinamičkom procesu raste od jednog do tri centimetra na godinu. Ugođaj parka mijenja se i ovisno o godišnjem dobu.
Nacionalni park prostire se na 29.842 hektara, od čega je 22.308 hektara obraslo šumom, najviše bukvom, jelom, smrekom i borom, a 217 hektara je vodena površina. Čorkova uvala, 1965. proglašena posebnim rezervatom šumske vegetacije, jedna je od posljednjih prašuma u Europi.
Plitvičke šume s čak 11 šumskih zajednica među najočuvanijima su u Hrvatskoj. Osim bogate flore, područje Plitvica obiluje i životinjskim vrstama, među kojima su najbrojnije medvjedi, vukovi, divlje svinje, zečevi, vjeverice i lisice, a u vodama vidra i pastrva. Od 126 vrsta ptica, na Plitvicama ih se gnijezdi oko 70.
Plitvička jezera podijeljena su na Gornja jezera na dolomitnoj podlozi i Donja jezera u vapnenačkom kanjonu, međusobno povezana većim i manjim slapovima. Najveća su jezera Kozjak i Prošćansko jezero, a visinska razlika među jezerima, u koja najveću količinu vode donose Crna i Bijela rijeka, doseže 134 metra.
Vodopad rječice Plitvice oblikuje veličanstveni Veliki slap, visok 78 metara, najveći u Hrvatskoj, a zajedno s vodom iz jezera tvori slapište Sastavke kojim započinje rijeka Korana, koja pak u svom početnom dijelu također oblikuje nekoliko slapova.
Najviši je vrh Nacionalnog parka Mala Kapela na 1280 metara nadmorske visine, a najniža je točka na 400 metara. Na Plitvicama je pronađena sedra (travertin) čija se starost procjenjuje na 300.000 godina. U sklopu Nacionalnog parka djeluje znanstveni centar “Dr. Ivo Pevalek”, u spomen na velikog znanstvenika koji je otkrio tajnu sedrenih barijera.
Nacionalni park može se razgledati vožnjom oko jezera panoramskim vlakom, vožnjom po jezerima brodom na elektropogon, pješačenjem uređenim stazama ili - kombinacijom svega toga. Posjet Nacionalnom parku Plitvička jezera, koji obilaze turisti iz cijeloga svijeta, trebao bi biti svojevrsna moralna i domoljubna obveza svakog stanovnika Hrvatske. Nezamislivo je da propustimo razgledati prirodni fenomen koji nam je nadohvat ruke, a zbog kojeg stranci prevaljuju tisuće kilometara kako bi mu se mogli diviti i uživati u njegovoj čudesnoj ljepoti.