Ovog se rujna u Moskvi potpisuju grozničave peticije i organiziraju noćne molitve, u Vladivostoku lete automobili u zrak, dok se u Ekaterinburgu netko jako ljut zaletio minibusom u kino. A sve to zbog izvjesne poljske ljepotice Matilde Kšesinskaje, primabalerine Marijinskog kazališta, u koju je posljednji ruski car navodno bio zaljubljen netom prije svojeg vjenčanja s Aleksandrom Fjodorovnom, do tada znanom kao Alix od Hessea, unukom kraljice Viktorije. Unučad kraljice Viktorije bila je u to vrijeme jako popularna pa je tako i Kaiser Wilhelm, s kojim će Nikolaj uskoro zaratiti, također njezin unuk, a u povijesti je ostala zabilježena “Willy - Nicky” korespondencija u kojoj dvojica careva u tazbinskoj vezi pokušavaju izbjeći Veliki rat, znamo s koliko uspjeha.
Sve je počelo 28. lipnja 1914. pucnjem u Sarajevu kad je ubijen neomiljeni Franc Ferdinand, a njegov stric, stari Franjo Josip, popustio je nagovorima svojih generala i potpisao Objavu rata u Bad Ischlu. Potom je uslijedila poznata “srpanjska kriza” u kojoj se pokazalo da su okrunjeni prijatelji i rođaci i te kako spremni zaratiti te će se Nikolaj II., čija su djeca nećaci engleskog kralja Georgea V., naći u ratu s “Willyjem” i s “Georgijem”. Posljedice Velikog rata po okrunjene glave su katastrofalne: Franjo Josip umire ne dočekavši kraj sukoba, Kaiser Willy sa svojim snovima o moćnoj Germaniji umire kao običan nizozemski gospodin, a Nikolaj sa suprugom i djecom završava ubijen iz revolucionarnog oružja u podrumu 1918. godine.
Mnogo kasnije pronaći će se kosti posljednjeg ruskog cara i njegove obitelji te će im se upriličiti veličanstven sprovod. Nikolaj će biti proglašen svecem mučenikom, a priča o njemu, Alix s kojom se nježno volio i njihovoj djeci bit će uprizorena bezbroj puta. I sada ta Matilda. Obožavatelji cara sveca što su mu spremni oprostiti razne propuste koje je kao vladar činio (poput pokolja 1905.) ne mogu se pomiriti s time da ga na velikom platnu gledaju u krevetu s nekom ženom koja nije njegova carica, nego dapače neka sumnjiva ženska jer znamo kakav je doživljaj balerina u 19. stoljeću.
O tome su nam najbolja svjedočanstva Degasova platna, kao i priče o tome da su gospoda dolazila gledati balet samo da se odluče s kojom bi mladom djevojkom nakon predstave otišli u krevet. Balerine su tada, kao i glumice, slike i prilike jeftinih žena, uostalom, nisu li kurtizane osobno pjevale u Offenbachovim operetama i pojavljivale se na pozornici gotovo gole. Neke od njih bježale su od vlastita lošega glasa iz Pariza u Petrograd i ondje nastavljale živjeti u silnoj popularnosti i bogatstvu, poput onodobnih zvijezda Instagrama.
I ne pomaže Nickyju što je bio mlad kad se zaljubio u Matildu i što će kasnije predano voljeti Alix, stidljivu ženu i brižnu majku njihove djece, niti mu pomaže što još jedna priča raspiruje narodnu maštu. Naime, ona o odnosu zlokobnog Rasputina i njegove žene, jednostavno sveca se ne može gledati u zagrljaju s drugom, taj pogled kao da žive pali njegove zažarene sljedbenike, koji ne znaju da čak i svetac kalibra svetog Augustina priznaje kako je prije nego što se posvetio Bogu bio okorjeli ženskar, da bi potom godinama nevjenčano živio sa ženom i s njom dobio dijete. Sveci su strašni ljudi, čak i kad poput svete Tereze padaju u ekstazu zbog nevidljivog zaručnika, kod njih je teško pronaći granice duše i tijela pa to što je Nicky nekog strašno volio tko nije bio njegova žena ne bi trebalo zamagliti njegovu aureolu. Jedva čekam pogledati film o Matildi i svecu.