Bivši predsjednik države Stjepan Mesić ponovo je u centru pažnje jer je u televizijskoj emijsiji "Bujica" prikazan kompromitirajući snimak iz 1992. godine na kojemu se vidi kako relativizira ustaške zločine, logor Jasenovac smatra radnim logorom, a ima i pokoju pozitivnu o Andriji Artukoviću. Premda je poznato da je Mesić ranih devedesetih prilično blagonaklono gledao na ustaštvo, najnovije takvo otkriće svejedno je šokantno.
Prvo je pitanje kako to da se baš sada otkrila i emitirala kompromitirajuća snimka iz 1992. godine?
Teško je tvrditi, ali sve upućuje na to da je Mesiću trebalo pomrsiti planove. Pošto je ostao bez ureda bivšeg predsjednika, Mesić si je isposlovao useljenje u prostorije Saveza antifašističkih boraca, čiji je počasni predsjednik. Međutim, prije nego što su antifašisti primili podstanara, stiglo im je upozorenje koga useljavaju - čovjeka koji je prije 24 godine omalovažavao njihovu borbu, žrtve fašizma i antifašističke vrijednosti.
Treba li čuditi Mesićev pokušaj prebacivanja odgovornosti na HDZ?
Nipošto. To je jedino u čemu je Mesić dosljedan. Otkad je na političkoj sceni, Mesić kontinuirano dokazuje da se radi osobne koristi i interesa u stanju prilagoditi svakom uvjerenju. Početkom devedesetih, kada je dobro kotirao u HDZ-u, bio je tvrdi desničar proustaški orijentiran. Sredinom devedesetih, kad više nije ostvarivao ambicije u HDZ-u, već ispao iz igre i stranke, okrenuo je ploču i tvrdio da se s Tuđmanom razišao zbog politike prema BiH. Poslije je vidio šansu u lijevom političkom prostoru pa je postao veliki antifašist i gotovo ljevičar. Ukratko - politički kameleon s posebno izraženim talentom.
Što bi sada trebali napraviti antifašisti?
Poklopiti se ušima. Ako ništa drugo, barem su dovoljno stari da znaju s kim imaju posla. Svi u ovoj zemlji znaju politički put i stavove Stjepana Mesića, pa tako i oni. Svjesno su si izabrali društvo i neka uživaju u njemu.