Ideja okupljanja manjih stranaka centra u tzv. Treći put s približavanjem izbora ponovno je aktualizirana. Ovaj put kao glavni okupljač manjih stranaka spominje se bivši prvi potpredsjednik Vlade, a današnji predsjednik Reformista Radimir Čačić. Opet Čačić. I to četvrti put.
Njegovo se ime dosad već tri puta spominjalo kada se najavljivalo okupljanje manjih stranaka centra kao protutežu dvjema najjačim - SDP-u i HDZ-u. Kao što to nije prva takva Čačićeva incijativa, nije ni izbačeni bivši predsjednik HNS-a jedini koji je spominje.
U posljednjih desetak godina nema izborne utakmice koja ne iznjedri barem jednu stranku ili pojedinca čija je glavna politička agenda - ajmo se mi manji udružiti, tako ćemo osvojiti deset, petnaest mandata i onda nas niti jedan od velikih političkih igrača neće moći ignorirati jer ćemo i jednima i drugima trebati za sastavljanje Vlade, a priključit ćemo se, naravno, onima koji ponude više.
Koliko je takva taktika lukrativna, najbolje potvrđuje to što su o Trećem putu govorili čak i političari čije su stranke bile dio tadašnjih vlada. Ovaj najnoviji Treći put pod ravnateljskom palicom Radimira Čačića trebao bi, prema najavama u medijima, uoči izbora povezati njegove Reformiste, stranku bivšeg predsjednika Ive Josipovića Naprijed Hrvatska, zatim bivšu premijerku Jadranku Kosor, Milana Bandića i njegovu listu te Nacionalni forum Nikice Gabrića. Prilično šaroliko društvo.
Pogotovo ako se zna povijest njihovih politčkih odnosa. Ali to, čini se, nikoga od navedenih ne opterećuje previše jer jako dobro znaju da je politika umijeće mogućeg. Izgleda da su budući partneri već sve lijepo dogovorili i podijelili. Barem oni glavni među njima. Tako se može čuti da Čačić i Jadranka Kosor za sebe priželjkuju mjesto ministara u budućoj Vladi, a Josipović fotelju predsjednika Sabora. Bandić i Gabrić zasad šute. Ne moraju se ni izjašnjavati koga će podržati nakon izbora jer je već sada jasno da će njihovi mandati ići onima koji budu šire ruke. No, po svemu sudeći, svoje su političke apetite ipak malo smanjili. Josipović je, ne tako davno, ima tome par mjeseci, otvoreno priznao da želi biti budući premijer.
A Čačićeve premijerske ambicije ionako su svima dobro poznate. Prva ozbiljnija ideja o okupljanja stranaka centra u Treći put pojavila se prije gotovo deset godina - 2006., godinu dana prije izbora na kojima su Ivo Sanader i njegov HDZ osvojili svoj drugi mandat. Tada je formiranje Trećeg puta u planiranom sastavu propalo upravo zbog Čačićevih političkih planova u budućoj Vladi. Već je gotovo pao dogovor o osnivanju predizborne koalicije HNS-a, HSS-a i HSLS-a, koja je trebala konkurirati najjačim strankama na ljevici i desnici. Ali od dogovora nije bila ništa zbog dviju osobnih ambicija.
One Čačićeve da postane premijer i Vesne Pusić da bude ministrica vanjskih poslova. Tako ultimativno inzistiranje narodnjaka bilo je precrvena krpa za tadašnje predsjednike liberala i seljaka Đurđu Adlešič i Josipa Friščića. - Još samo fali da kažu: naša će poduzeća sve poslove raditi za državu - ljutio se tada jedan liberal na HNS-ove uvjete. Pa su lijepo HSS i HSLS “otpikali” HNS i koaliciju sklopili bez njih. Rezultat: HSS i HSLS nakon izbora su ušli u Vladu Ive Sanadera kojem su svojim mandatima omogućili da formira vladajuću većinu i drugi put postane premijer.
Adlešič je dobila mjesto potpredsjednice Vlade, a Friščić mjesto predsjednika Sabora. A HNS je ostao u oporbi. Čačić je vjerojatno nešto naučio iz tog iskustva pa sada pred svoje moguće predizborne partnere ne stavlja previsoke zahtjeve, a od ambicije da bude premijer očito je odustao i Josipović. Valjda su pritom ponešto pomogle i ankete - i Reformisti i Naprijed Hrvatska vrte se oko 1 posto podrške, Gabrićeva Foruma nitko se više i ne sjeća, tek je Milan Bandić u malo boljoj poziciji - na 1,4 posto.
Unatoč tome u Čačićevu Trećem putu najavljuje se osvajanje od šest do deset mandata. Koji će trebati i Zoranu Milanoviću i Tomislavu Karamarku. Pa tko da više. I 2009. bilo je pokušaja stvaranja Trećeg bloka u kojem su trebali biti HNS, HSLS i IDS. Smislili su bili Čačić, Adlešič i Jakovčić već i radni naziv svoje koalicije - Liberalna konfederacija. Želja je bila u sve uključiti tadašnjeg šefa države Stipu Mesića kojem je ionako 2011. istjecao predsjednički mandat. Tada je izborna ideja o Trećem liberalnom putu došla od Jakovčića, a Čačić ju je dočekao otvorenih ruku.
Predizborna suradnja s SDP-om još je bila na dugom štapu, a Čačić nikako nije želio još jedan mandat provesti u oporbi. Nešto kasnije narodnjaci i IDS su s Milanovićem sklopili Kukuriku savez pa od okupljanja liberalnog puta nije bilo ništa. Ovaj put izvisio je HSLS koji nije ostao samo izvan Vlade kao HNS 2007., nego nije uspio ući ni u Sabor. Unatoč suradnji s SDP-om, ideja o Trećem putu liberalne altrenative ostala je u glavama i Čačića i Jakovčića. I aktulizirali su je 2013. Bilo je to vrijeme kada su odnosi na relaciji Milanović - Jakovčić bili izuzetno napeti pa se spekuliralo čak o izlasku IDS-a iz Vlade, a HNS je vidao rane zbog presude Čačiću za prometnu nesreću zbog koje je morao dati ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade. I tada su pozivali u koaliciju i Bandića i Gabrića.
- Hrvatskoj treba taj novi put. Ako nećemo biti ključna, najjača politička opcija, onda moramo biti moderatori razvoja jer se pokazalo da ni SDP ni HDZ ne znaju voditi državu kako treba - planirao je Jakovčić prije dvije godine, ali Krasna zemlja Hrvatska, kako se ta koalicija trebala navodno zvati, nikada nije osnovana.
Jakovčić je u međuvremenu otišao u Bruxelles i zaboravio na Krasnu zemlju Hrvatsku. Ali nije Čačić. On opet ima plan za Treći put, odnosno plan kako se ponovno domoći mjesta u Vladi. Legitiman i dobar plan. Samo još treba realizirati tu svoju predizbornu koaliciju i s njom osvojiti deset mandata. To možda i neće biti tako lako jer birači ne vole kada ne znaju kome daju glas. A u to se nikako ne uklapa politika - možemo i sa SDP-om i s HDZ-om.