Na zagrebačkoj se restoranskoj sceni u posljednjih godinu dana nije dogodilo baš ništa značajno. To je i logično.
Recesija nije vrijeme za pokretanje novih restoranskih biznisa. Stoga su 2009. godina i dosadašnji dio 2010. protekle u utvrđivanju dosadašnjih, ionako čvrsto zacementiranih pozicija u gastronomskoj hijerarhiji glavnog grada.
Nadamo se da će jesen, s najavljenim otvaranjem obnovljenog Dubravkina puta, kao i s očekivanim povratkom Vlade Lisaka (bivšeg voditelja Okrugljaka) u aktivni posao, donijeti ponešto osvježenja, koje nam je već neophodno potrebno.
1. Marcellino
Jurjevska 71
T: 4677 111
Marcellino je, eto, barem sedam godina najbolji zagrebački restoran, što vlasniku Mariju Čerhaku priznaju i njegovi najrespektabilniji kolege restorateri, poput vlasnice opatijskog Plavog podruma Danijele Kramarić i vlasnika dubrovačke Nautike Mate Đurovića.
Čerhak nikada nije bolje i pametnije kuhao. Mala terasa među tuškanačkim krošnjama učinila je al fresco ručkove i večere u Marcellinu apsolutnim spektaklom, a cijene u toj jedinstvenoj gastronomskoj instituciji mnogo su manje nedostupne, nego što su većini drugih chefova nedostupni Čerhakovi okusi i teksture (ponovno moram napisati kako bi mnogi kuhari u Parizu ubili za njegov beouf bourgignon). Mali Marcellino, dakle Hugo, i dalje, među ostalim, peče najhrskavije i najukusnije pizze u djametru - kako smo to zadnji put procijenili - pet stotina ili tisuću kilometara oko Zagreba?
2. Zinfandel
Mihanovićeva 1
T: 4566 021
Zinfandel je cutting edge zagrebačke gastronomije. Briljantni Maltežanin Jeffrey Vella zna valjda sve o pripremi hrane (usprkos tome, stalno uči, pa se ovoga ljeta družio sa chefom kopenhagenške Nome, službeno prvog restorana na svijetu), a njegova tehnička perfekcija, pomiješana s maštom iz Alice u zemlji čuda, na zagrebačke stolove dovodi neka od najuzbudljivijih jela koje možete zamisliti: šanpjer na tartaru od kamenica tek je benigniji primjer s Vellina ljetnog menija.
Zinfandel je, naravno i nažalost, ozbiljno skup. I treba mu sommelier. Drugi Esplanadin restoran, Le Bistro, nudi razmjerno jednostavnu i finu hranu s pokojim neobičnim dodirom (carpaccio od tune s čvarcima). Bistroov roštilj za ručak, kada možete pojesti ražnjiće od vrlo solidne govedine, ser virane na pečenom povrću, za samo 49 kuna, možda je najbolja vrijednost za novac u Zagrebu.
3. Prasac
Vranicanijeva 6
T: 4851 411
Prasac Dina Galvagna nametnuo se kao najrezerviraniji restoran u gradu. Okej, Prasac ima tek petnaestak stolica, ali biti posve pun skoro svaku večer veliko je dostignuće. Galvagno iz noći u noć kuha uzbudljiva, raznim talijanskim kuhinjama nadahnuta jela, a sastojke kupuje tog istog jutra na Dolcu (nekoliko sam ga puta sreo na Gornjem gradu, kako se punih vrećica vraća s Dolca). Galvagnov punkerski pristup restoranskom biznisu zasad se isplatio. Ipak, nadam se da će se uskoro, iz minijaturne kuhinje od četiri do šest kvadrata, maknuti u neki ugodniji i inspirativniji prostor.
4. Mano
Medvedgradska 2
T: 4669 432
Mano se u zadnjih godinu dana isprofilirao kao uspješna kombinacija konvencionalnog steakhousea i “kreativne”, katkad molekularne kuhinje mladog Hrvoja Kroflina.
Uz to, Mano je izvrsno mjesto za izlaske; s njegove vam se terase naprosto ne da dignuti prije ponoći, jer je ondje previše veselo, prepuno adrenalina i baš uvijek zabavno.
Mano je jedno od dva mjesta koja uspješno ujedinjuju dobro kuhanje i ugođaj noćnog izlaska.
5. Takenoko
Centar Kaptol, Nova Ves 17
Radnička cesta 37b
T: 4860 531
Japanski restoran Takenoko drugo je takvo mjesto. Takenoko je, što stalno ponavljam, gastronomski konzervativan i pomalo usporen. Nadalje, i uređenje prvog Takenoka u Kaptol centru definitivno se doima istrošeno. Usprkos tome, Takenoko je čak i početkom kolovoza bio više nego dobro popunjen, gostima prepunim entuzijazma za sushi.
Takenoko 2 na Radničkoj cesti uređen je poput vrhunskih newyorških restorana: vidjet ćemo hoće li zaživjeti i izvan radnog vremena obližnjih bankara, marketingaša i osiguravatelja.
6. Asia
Šenoina 1, Nova Ves 88
T: 4667 826, 4841 218
Asia je, dakle, jedini ozbiljni kineski restoran u Zagrebu. Asia na Gupčevoj zvijezdi gastronomski je mnogo uzbudljivija: njen mongolski ramstek, janjeći satay (što, naravno, nije kinesko jelo) i juha od peraje morskog psa nemaju baš nikakve veze s uobičajenom ponudom hrvatskih kineskih restorana. Asia na Zrinjevcu konvencionalnija je, ali s puno veselijim ambijentom.
7. As
Zelengaj 2
T: 4609 111
Zelengajski As po mnogočemu mi već godinama ide na živce. Taj je restoran zastao u prošlosti, i to pradavnoj. Osim toga, ondje se nikada, ali baš nikada, nisu potrudili naučiti kuhati.
Međutim, As je jedno od sasvim rijetkih mjesta u Zagrebu, gdje redovito možete dobiti vrhunsku svježu ribu, a katkad i žive škampe. To je, ipak, dovoljan razlog da As stavimo na tako visoko mjesto, koje, inače, ni po čemu drugom ne zaslužuje.
8. Baltazar
Nova ves 4
T: 4666 999
Baltazar je pouzdan, u redu, ne baš poput Rolexa, ali, recimo, poput nekog manjeg, jeftinijeg, vojničkog Tag Heuera. Znate što ćete dobiti: dobru pljeskavicu, solidan biftek, prve vrganje, katkad i prve bijele tartufe, zadnjih godina sve češće i svježe povrće s Dolca (mladi grašak, bob, mahune). Nadalje, ribe su uglavnom dobre, a male plave ribe, koje povremeno drže, znaju biti i spektakularne. U vrijeme recesije Baltazar se ne želi truditi oko pretencioznijeg kuhanja, što je, poslovno govoreći, sasvim logično.
9. Stari kotač
Petrovaradinska 20
T: 3882 768
Pred Starim se kotačem i dalje, pokatkad, stvaraju redovi. Njegov minimalistički koncept temelji se na najfinijem roštiljskom mesu koje se može pronaći u Zagrebu, koje se nudi po najnižim mogućim cijenama. Činjenica da koriste Ledov, dakle smrznuti pomfrit, donekle dovodi u pitanje imidž te starinske, autentične roštiljarne u Prečkom. Nadam se da će vlasnica natjerati nekoliko mlađih zaposlenika da se bave guljenjem i rezanjem krumpira.
10. Okrugljak, Mu i Balon
Mlinovi 28, T: 4674 112,
Ulica grada Vukovara 72, T: 6310 090, www.mu-steakhouse.com
Prisavlje 2, T: 6040 918,
Okrugljak, Mu i Balon tri su različita primjera uspjeha u restoranskoj industriji. Okrugljak se već desetljećima održava na vrhu ne mijenjajući bazičnu ideju povezivanja “domaće” kuhinje s pojedinim elementima visokog restoraterstva. Mu je solidni, gotovo industrijalizirani steakhouse, s izvrsnim cijenama, dobrim odnosom prema gostima, i vjerojatno najpametnijom vinskom listom u Zagrebu, dok je Balon primjer gostionice koja je uspjela oplemeniti i učiniti relativno uzbudljivom, vrlo jednostavnu, zapravo temeljnu mesnu kuhinju.