Pravo je čudo što još ni jedna škola u Hrvatskoj nije organizirala susret s ovogodišnjom zvijezdom Interlibera, Oliverom Ćurković, da još malo promovira svoju knjigu “Ja, Pink Panter”. Pa da klinci iz prve ruke od tete Olivere čuju kako je zabavno pljačkati i krasti, kako se može dobro provesti vrijeme u zatvoru, da nije nemoguće pobjeći iz zatvora, i da nema ništa sporno u uništavanju tuđe imovine i igranju tuđim životima, kao ni u napuštanju vlastitog dijeteta.
Naime, ako je ugledna i cijenjena zagrebačka srednja škola “Vladimir Prelog” u svojoj knjižnici mogla organizirati gostovanje Julienne Eden Bušić, i ako je sve to moglo proći bez ikakvih posljedica, zašto se netko od ravnatelja, profesora ili knjižničara ne bi dosjetio pozvati Oliveru? Uostalom, obje su žene bile u zatvoru, odgulile svoje i sada hodaju uokolo predstavljajući se kao spisateljice. Ukoričuju svoju kriminalnu prošlost u romane i prodaju ih kao nešto romantično i uzvišeno.
S time da je ono što je učinila Julienne Eden Bušić daleko gore i opasnije od onog zbog čega je robijala članica Pink Pantera, Olivera Ćurković. Nesuđena gošća zagrebačke srednje škole je zajedno sa svojim suprugom Zvonkom Bušićem 1976. godine otela putnički avion na letu iz New Yorka za Chicago. Osim otmice zrakoplova, skrivili su i smrt policajca koji je pokušao deaktivirati bombu što su je posijali na željezničkoj stanici u New Yorku.
Osim zastrašujuće činjenice da je nekome palo na pamet i da je ostvario naum pozivanja Julienne Eden Bušić u srednju školu, još je gori način na koji je to učinjeno. Teroristkinja je trebala nastupiti pred djecom u sklopu predavanja pod nazivom “Za što ste se spremni žrtvovati?”, a na plakatu kojim je bila oblijepljena škola predstavljena je kao “američko-hrvatska spisateljica, esejistica i prevoditeljica; autorica romana Ljubavnici i luđaci, Tvoja krv i moja i Živa glava”.
“Upoznajte čudesnu priču o bezuvjetnoj ljubavi, odanosti i žrtvi, strastima i idealima mladosti i borbi za hrvatsku neovisnost!”, glasio je nastavak poruke s plakata kojim se najavio nastup Julienne Eden Bušić u srednjoj školi.
Škola koja nije samo obrazovna, nego i odgojna ustanova, djeci podvaljuje teze po kojima se aktivno sudjelovanje u terorističkom činu koji nije prošao bez nevinih žrtava može opravdati ljubavlju prema partneru, mladenačkim idealima i još k tome borbi za neovisnost Hrvatske. Zar ćemo djecu učiti da se u ostvarenju političkog ili kakvog drugog cilja opravdano poslužiti životima i sudbinama nevinih ljudi? Želimo li djevojkama poručiti da je normalno ubijati, krasti, mučiti i raditi druge gadarije ako to očekuje mladić u kojeg su zaljubljene? Na koncu, zar se u školi djecu uči da je osamostaljenju Hrvatske pridonio teroristički čin koji je kompromitirao ideju i želju velikog broja Hrvata da se odcijepe od Jugoslavije?!
Najavljeno predavanje nije održano samo zato što se vijest o njemu probila u medije koji su upalili alarm u resornom Ministarstvu.
No, može li s time priča biti završena? Teta iz vrtića u Imotskom dobila je otkaz jer je (možda stvarno samo u šali) opsovala dijete. Ravnatelja škole u kojoj se promovira teroristkinja nitko nije pozvao na odgovornost. Nije poznato da se ikome o tome očitovao, a kamoli da je sankcioniran. Nije poznato ni da je ravnatelj utvrdio tko je od zaposlenika škole osmislio i organizirao promoviranje teroristkinje, niti je li on ikoga sankcionirao. Izgleda da je kod nas veći zločin reći, poput tete iz imotskog vrtića, “Bog te posra” nego oteti avion i ubiti policajca.