Može li Europa s toliko azilanata izići na kraj? Što ako se taj broj još i poveća, s obzirom na to da je u Turskoj, Libanonu i Jordanu u aktualnoj izbjegličkoj krizi spas od rata i gladi potražilo još četiri milijuna i 700 tisuća ljudi? Može li Europa te ljude koji nadiru na njezin teritorij ne samo privremeno skloniti, nego i trajno nastaniti, školovati, zaposliti, prehraniti?
Na to pitanje nije lako odgovoriti ponajprije zato što ne postoji suvremeno mirnodopsko mjerilo koje bi tome moglo poslužiti. Stoga je na to pitanje briselski institut Bruegel, jedan od vodećih europskih ekonomsko-političkih think-tankova, proteklih dana pokušao odgovoriti primjenjujući na Europsku uniju dugogodišnja iskustva s imigracijom Sjedinjenih Američkih Država.
U SAD-u “zelenu kartu”, ili dozvolu stalnog boravka i zapošljavanja te socijalne beneficije (ali ne i pravo glasa na izborima), godišnje dobije oko milijun osoba. Oko 12 posto njih, ili oko 120.000, budu osobe s prethodnim statusom azilanata ili izbjeglica.
Ako bi Europska unija prihvaćala relativno podjednaki broj imigranata kao i Amerika, koliko bi to bilo novih Europljana svake godine? Koliko bi mogle prihvatiti i trajno nastaniti pojedine europske regije i države članice, s obzirom na razlike u broju stanovnika, ekonomskoj snazi i povijesti imigracija? Bruegelove analitičarke Grace Choi i Reinhilde Veugelers došle su do vrlo zanimljivih brojki.
Ako bi vodila imigrantsku politiku analognu politici Sjedinjenih Država, Europska unija mogla bi svake godine trajno nastaniti čak milijun i 270 tisuća novih imigranata, od kojih više od 152 tisuće izbjeglica i azilanata. Istaknut ću to još jednom: svake godine!
U svjetlu uobičajene europske ksenofobije brojka se čini golemom, ali zapravo nije: taj broj imigranata predstavljao bi samo 0,25 posto stanovništva EU. Azilanti i izbjeglice činili bi pritom tek 0,03 posto ukupne Unijine populacije.
Hrvatska, da čini kao Amerika, izračunale su Bruegelove znanstvenice, mogla bi svake godine na trajni boravak primiti i udomiti novih 20.063 imigranta, što bi činilo 0,47 posto njezine populacije. Francuska bi mogla trajno nastaniti 150 tisuća imigranata, Njemačka 195 tisuća, Ujedinjeno Kraljevstvo više od 146 tisuća... i nigdje ta brojka ne bi premašila četvrtinu postotka njihova sadašnjeg stanovništva.
Kako je think-tank Bruegel došao do tih zanimljivih brojki?
Poslužio se kriterijima za raspodjelu izbjeglica po državama članicama koje je nedavno usvojila Europska komisija smatrajući da su oni objektivni, mjerljivi i provjerljivi. Kao dva glavna kriterija za “kapacitet apsorpcije i integracije” izbjeglica EK je uzeo broj stanovnika i bruto domaći proizvod zemalja članica.
Spremnost za integraciju imigranata svakako je i stopa nezaposlenosti, no njoj je Komisija pridala manji težinski faktor (10 posto), jednako koliko i prosječnom broju spontanih zahtjeva za azil i prihvaćenih izbjeglica na milijun stanovnika u razdoblju 2010. - 2014.
Uzme li se u obzir samo Komisijin kriterij broja stanovnika, Europska unija mogla bi primiti i više od 1,27 milijuna imigranata svake godine. Ako je Amerika 2013. godine sa svojih 316 milijuna stanovnika mogla primiti gotovo milijun novih useljenika (ne računajući one ilegalne), Europska unija sa svojih 507 milijuna mogla je udomiti čak milijun i 585 tisuća, od kojih više od 190.000 izbjeglica.
Promatrajući Europsku uniju kao cjelinu, nešto je slabija situacija s obzirom na njezin BDP u usporedbi s američkim, kao i s obzirom na stope nezaposlenosti, no ni tada više od 950 tisuća novih imigranata (od kojih oko 115 tisuća azilanata) svake godine Europi ne bi trebao biti neki veliki problem, kad već nije ni Sjedinjenim Državama.
Naime, u Europskoj uniji je, prema podacima Eurostata, te iste 2013. godine europsko državljanstvo steklo 871.300 stranaca. Podnesena je i 431.000 zahtjeva za azil, od kojih je oko 41 posto odobreno, no oni su privremene naravi, a ne dozvola za trajno naseljavanje.
U nedavnom govoru o stanju Unije predsjednik Komisije Juncker rekao je da će EU prihvatiti i rasporediti po zemljama članicama 160.000 izbjeglica. Čak i kad se taj broj pridoda prosječnom broju novih europskih domovnica koje svake godine strancima izdaje EU, “to je još uvijek daleko ispod brojki američkih zelenih karata”.
“Ne samo da imamo dovoljno prostora da u Europu primimo više izbjeglica, nego podaci pokazuju da imamo dovoljno prostora da im dopustimo i stalni boravak”, zaključuje think-tank Bruegel.
Kritično nastrojeni čitatelji odmah će zamjeriti da su Bruegelovi izračuni idealni i statični, dok se stvarni život od njih jako razlikuje. Hrvatska bi teško našla 20.000 imigranata godišnje čak i da oponaša Ameriku, dok je interes imigranata za Njemačku daleko veći od 196 tisuća, na koliko Bruegel, po uzoru na SAD, procjenjuje njezin godišnji “imigracijski kapacitet”.
Njemačka ove godine očekuje 800.000 migranata koje mora udomiti, školovati, zaposliti. To neće biti lako ni samo po sebi, a pogotovo ne uz desničarska predbacivanja da “regrutira robove”.