Prof. dr. Boris Labar, Centar za ekspertnu medicinu
EU je šansa za pravu reformu zdravstva
Nisam baš sretan što pišem o temi koju nedovoljno poznajem, jer temeljem iskustva, spoznaja i impresija nije dobro o njoj donositi zaključke. Ali kako živim u sredini koja većinu svojih polazišta temelji na pretpostavkama, a ne na utvrđenim pokazateljima, ipak sam odlučio pisati i ukazati na neke izazove zdravstvenog sustava.
Načelo i model financiranja zdravstva u nas je godinama istovjetan. Ulaz novca u sustav je recimo jednak, a potrebe i prava rastu. Kako bi se osigurala funkcija sustava, potrebno je “financijska prava” kontrolirati limitima, koji se ne temelje na medicinskim potrebama ili pokazateljima. Nije cilj raspravljati o nelogičnom konceptu financiranja zdravstva, već treba naglasiti da će se financijski pritisak na ovako definiran zdravstveni sustav u EU s kliničkog stajališta zasigurno povećati.
Zašto?
Pa zato što će i za nas biti u jednom dijelu obvezujuća mišljenja i stavovi EMEA-e, Europske agencije za lijekove. Time će se veći broj visokodiferentnih lijekova ponajprije iz onkologije, ali i drugih područja morati naći na listi lijekova i u Hrvatskoj.
No to ima i dobru stranu jer će, nadam se, vrlo brzo pokrenuti prijeko potrebni i dugo odgađani pristup pravoj reformi zdravstva.
Do danas u zdravstvu svaka je vlast nastojala samo manjim promjenama zadovoljiti formu, odgađajući prava rješenja. U EU ćemo biti prisiljeni definirati zdravstveni sustav, predočiti načela suštinske reforme i svakako utvrditi strategiju razvoja zdravstvenog sustava. Tu vidim i visoko obrazovanje vezano uz zdravstvo (edukacija liječnika, medicinskih sestara i zdravstvenih tehničara).
Profesionalizam na sasvim drugoj razini. Kada se govori o ovom području, treba naglasiti: profesionalizam u prvom redu znači efikasnost zdravstvenog sustava. Veselim se definiranim standardnim postupnicima, koji su na prvi pogled zamorni i često izgledaju kao forma, ali su neizbježni za funkcioniranje bilo kojeg sustava. Tu vidim i smjernice dijagnostike i liječenja. Velik broj kliničara i timova prepoznao je tu potrebu i danas u nas postoji velik broj smjernica i postupnika. No isto tako treba navesti da oni nisu obvezujući za svakodnevni rad. Tu vidim odlučujući utjecaj Europe. Profesionalizam ponajprije vrijedi za voditelje koji upravljaju kliničkim bolničkim sustavima. U novom europskom okruženju bolnice će se morati otvoriti i izboriti za nove medicinske izazove, ali i za nove izvore financiranja. Mislim da će i u ovom dijelu monopol HZZO-a postupno slabjeti i nestati. Europa otvara novi vid zdravstvene konkurencije. Naša prepucavanja na relaciji Zagreb i regionalni hrvatski centri značajno će slabjeti jer će nam s pravom biti nametnuta, recimo, zdravstvena prepoznatljivost naših ustanova u Europi ili još bolje u središnjoj ili istočnoj Europi. To shvaćam kao poticaj boljoj organizaciji i suradnji naših zdravstvenih i visokoškolskih medicinskih ustanova, što će s jedne strane povećati kvalitetu, ali svakako i našu prepoznatljivost i kompetitivnost u Europi.
I na kraju, za mene su najvažniji ljudi, odnosno kadrovi. Kao mala zemlja s ograničenim ljudskim potencijalom, trebamo potaknuti što veću razmjenu kvalitetnih kadrova ne samo s EU već i s Amerikom. Nama su potrebni dokazani stručnjaci koji svojom kvalitetom mogu ubrzati i razvoj i transformaciju našeg zdravstvenog sustava. Ovo nije naš izum. Italija, Španjolska, Portugal i da ne nabrajam dalje zemlje su koje su kroz ljudske profesionalne resurse osigurale dio prepoznatljivosti i kvalitete zdravstvenog sustava. Pritom ne mislim na to da mladi odlaze u svijet i transferiraju znanje i vještine, već mislim i na dolazak sve većeg broja priznatih stručnjaka u našu sredinu. Početkom ovog stoljeća bilo je takvih pokušaja, koji su neslavno završili, jer je možda bilo prerano i/ili nisu stvoreni potrebni preduvjeti. S EU nadam se i vjerujem da će to biti moguće.
Prof. Dr. Davor Mijatović, pročelnik zavoda za plastičnu rekonstruktivnu kirurgiju KBC Zagreb
Napokon mogućnost izbora i veća kvaliteta
Eto nas u EU! Realno se može očekivati da će ta činjenica promijeniti i hrvatsko zdravstvo, ali sasvim je sigurno da je upitna dinamika promjena. Po dobrom starom hrvatskom običaju otpori će se pojaviti u procesu transformacije zdravstva, poglavito u strukturi zdravstvenog osiguranja i financiranja zdravstvenih usluga u državnom zdravstvu.
Što se tiče samih pacijenata, oni se, gledajući stručnu razinu liječenja odavno, zapravo oduvijek liječe na europski način. Bez obzira na to što Hrvatska nije bila dio EU, puno prije te zajednice, odnosno od osnutka Medicinskog fakulteta u Zagrebu postoji trajna suradnja s vodećim medicinskim fakultetima i bolničkim ustanovama u Europi.
Pogled u Europu, u najbolje zdravstvene sustave pokazuje da zdravlje košta osobito ako se od liječnika očekuju vrhunski rezultati. Ulazak u EU pokazat će nam sigurno da nećemo moći izdvajati manje novca, a istodobno liječiti vrhunskim lijekovima ili najnovijim protokolima koji gotovo iz dana u dan traže ogromne iznose. Dapače, shvatit ćemo ubrzo da se svi europski zdravstveni sustavi bore s novčanim nevoljama i da jednostavnog recepta za rješenje nema!
Ono što se ipak može očekivati ulaskom Hrvatske u EU jest uspostava pravila i smjernica o tome kako novac za liječenje što bolje raspodijeliti u zdravstvenom procesu. Ali pravila moraju slijediti i sankcije za one koji s tim novcem raspolažu. Dakle, može se uvesti sustav kontrole kakav sam imao prilike vidjeti tijekom boravka u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. A priča ide ovako. Najbolje ću to prikazati kroz kirurgiju, s obzirom na to da mi je to struka. U europskim sustavima postoji točan izračun koliko svaka operacija košta. Pritom ne mislim na ono na što prosječni hrvatski mozak odmah pomisli - na utrošeni materijal - nego na ono što je najskuplje, a to je vrijeme rada liječnika! Ako neki kirurg operaciju koja inače treba trajati dva sata radi pet sati, on generira troškove i postaje nerentabilan za bolnicu. Dulji kirurški rad znači dulji rad anesteziologa, drugih liječnika, medicinskih sestara, ali i posredno povećava ukupnu potrošnju materijala, a u određenim slučajevima može značiti i dulji boravak pacijenta u bolnici. S obzirom na to da je u tim sustavima sve transparentno, problem se uoči i takav kirurg ostaje bez daljnje mogućnosti za rad u toj bolnici. Iako ovakav način može izgledati grub, to je realnost vanjskog svijeta, a ne ružičaste sličice europskih metropola sa svim obiljem koje nam prikazuju. Konkurentnost, odgovornost i selekcija najboljih odrednice su Europe, ali i odrednice uspjeha zemalja EU.
Sljedeće čemu se iznimno veselim, prvenstveno zbog pacijenata, a zatim i liječnika jest mogućnost izbora! Izbora različitih dodatnih zdravstvenih osiguranja! Odavno je poznato da kvalitetu određuje mogućnost raznovrsne ponude. Raznovrsna ponuda znači trajnu borbu između ponuđača usluga, što dovodi do kvalitetnije usluge i nižih cijena, a time i dostupnosti!
Iskreno se nadam da će ulaskom Hrvatske u EU doći do ulaska raznih osiguravajućih društava u našu zemlju koji će svojim paketima usluga omogućiti dostupniju, kvalitetniju i raznovrsniju zdravstvenu uslugu. Tijekom edukacije u EU uvidio sam raznovrsnost i borbu zdravstvenih osiguravatelja za svoje klijente. Naravno da je primarni razlog tih osiguravatelja profit, ali o tome se i radi! Onaj tko je bolji ima više, ali i može dati bolje! Naš sustav oktroiranog zdravstvenog osiguranja bez dodanih mogućnosti relikt je prošlosti. Mnogi već sad kažu: želim za sebe, svoju obitelj, ali i sve hrvatske građane mogućnost izbora!
Takav sustav dovodi do veće razine usluge, povećanog zadovoljstva pacijenata i liječnika. Stvar je iznimno logična, samo se neki prave da te logike nema. Ako jednog proizvoda nema u nekom dućanu ili je loš, otići ću u drugi dućan. Tamo će me možda dočekati i s osmijehom na licu i naći ću ono što tražim. Zdravstvo je uslužna djelatnost i ovisi o zadovoljstvu pacijenata, pa iako će se nekim kolegama sada dignuti kosa na glavi, to je ista stvar kao i s restoranima. Ne postoji samo jedan pa da sam prisiljen uzeti što nudi! Postoji, međutim, i jedna negativna mogućnost koja će se vjerojatno dogoditi ulaskom u EU, čemu se ne veselim. Vjerojatno će dio prvenstveno mladih liječnika potražiti svoj put izvan Hrvatske. Kao i sve u životu, tako, čini se, i otvorenost, kao i članstvo u EU, ima svoju cijenu.