BANGKOK - Dvije 8-godišnje djevojčice iz Tajlanda, Stam i Pet, glavne su zvijezde filma ' Buffalo Girls ' Todda Kellsteina. Međutim, one nisu ljepotice s modnih pista ili uspješne učenice, one su profesionalne sportašice. No, ne kakve zamišljate. Naime, Stam i Pet dane provode trenirajući i pripremajući se za - tučnjavu. Sudjeluju u jednom od najbrutalnijih sportova na svijetu, tajlandskom boksu, piše Daily Mail.
- Pričamo o maloj djeci koja se za novac tuku do krvi. A njihove su borbe vrlo popularne među turistima koji dolaze na Tajland te pobjednika uvijek nagrađuju s još novaca - priča Kellstein.
Djeca, neka mlađa i od šest godina, premlaćuju se u ringu, riskirajući slomljene kosti i oštećenje mozga svakim novim udarcem u glavu ili koljenom u tijelo. Međutim, brojni britanski, američki i njemački turisti ne vide ništa loše u tim bolesnim spektaklima, koji su se baš zbog njih iz ruralnih područja preselili u popularna turistička odredišta.
- Prije nego što sam vidio prvu borbu, ništa me nije moglo pripremiti na brutalnost koja se u ringu održava svakodnevno. Djeca su mala, no čvrsta i dobro pripremljena. Snaga i preciznost njihovih udaraca je zastrašujuća, no ono što je stvarno užasno jest da se bore bez ikakve zaštite za glavu - priča Kellstein svoje prvo iskustvo s dječjim tajlandskim boksom.
Redatelj je tijekom istraživanja za film odgledao više od 300 borbi i tvrdi kako borci 'ne pokazuju milost' ni kada je njihov suparnik u nesvijesti na podu.
Radnja njegova filma smještena je diljem ruralnog Tajlanda i bilježi putovanje Stam i Pet po tajnim arenama gdje borbama zarađuju kako bi svojim obiteljima omogućile preživljavanje.
Iako se radnja filma vrti uglavnom po tajlandskim selima, Kellstein tvrdi kako se barbarske borbe održavaju i u turističkim središtima. Priča kako dječji borci redovito dobivaju užasno snažne udarce. Jedan je 11-godišnjak dobio tako snažan udarac u bubreg da je pao na tlo poput kamena.
Iako su borbe djece nešto što bi se trebalo osuditi, Kellstein to ne može.
- Borbe pružaju djeci mogućnost da zarade novac za svoje i tako siromašne obitelji. Na kraju, odlučio sam da nije moj posao suditi tuđu kulturu - zaključio je Kellstein.