Zbog njega je Maja Šuput junački jahala noja i postala Maasai mladenka. Davora Gobca imali smo prilike gledati na ekspediciji na Mount Everestu, Željka Keruma u ulozi beskućnika te Gorana Ivaniševića kao smetlara. Zahvaljujući njegovoj emisiji publika je doznala skaču li jeleni više od Blanke Vlašić, zašto je lisicama značajan broj četrdeset i koliko su inteligentne vrane, a na njegov nagovor Vedrana Ćorluku u aktualnom serijalu „Knjazalište“ gledamo u nikad viđenom izdanju, na funkciji trenera tamošnjeg kluba NK Parag iz Međimurja.
Treba li uopće predstavljati autora čije produkcijsko pero stoji iza emisija koje su promijenile hrvatsku televiziju? Roberta Knjaza, jednog od omiljenih voditelja, redatelja i tv autora, na malim ekranima gledamo već 30 godina, a kad se na televiziji spomene njegovo ime, znamo da predstoji nešto potpuno drugačije, nešto što će nas nasmijati do suza, ali isto tako opako potaknuti u razmišljanje.
Knjaz je korak po korak zauzimao svoj dio kolača u svijetu hrvatske televizije te strpljivo gradio povjerenje kod publike. Međutim, njegove originalne ideje i prepoznatljiv potpis se rodio tek u zrelijim godinama jer tijekom tinejdžerskih, kako sam priznaje, nije imao velike planove za sebe. Tad ga je zanimao nogomet, divio se Jacquesu Cousteau i njegovim emisijama „Opstanak“, obožavao je avione i gutao knjige, a od svih gušta najveći su mu bili izlasci s prijateljima te druženja na kvartovskim klupicama koji su mu obilježili 1990. No, spomenuta mu je godina posebno ostala u pamćenju i jer su njegovom prijatelju Mariju Alojziju Lubini roditelji darovali kameru, malo čudo tehnike koje se prvi put našlo u rukama dvojice znatiželjnih mladića. Bila je to, priznaje Knjaz, ljubav na prvi pogled, ujedno i prvi doticaj s alatom koji će mu biti omiljena igračka sljedeća tri desetljeća.
Domišljat i drugačiji
- Svidjela mi se ta čarolija da od neke idejice u glavi uz malo muke nastane filmić koji nekoga nasmije ili zabavi – pojašnjava poznati voditelj.
Samo godinu dana nakon prvog kontakta s kamerom, osnovao je s trojicom prijatelja svoju prvu TV kuću „Dugavska kabelska televizija“ gdje je naučio montirati, snimati, voditi, biti redatelj i producent. Kasnije su mu ta iskustva postala utabana staza i put za sve nadolazeće poslovne prilike te pokretanje vlastite produkcijske kuće „Sirovina i sinovi“ čije su emisije postale sinonim za kvalitetu i originalnost.
Poput nogometa
- Kao i u svakom segmentu života, najbitnije je izabrati teme koje nas osobno interesiraju i koje osjećamo u srcu jer tada imamo energije i volje izgurati sve do kraja. Zato uvijek strepim hoće li se ta neka osobna vizija svidjeti i ostalim gledateljima. To vam je poput nogometa, dok god zabijaš golove, ljudi će te tapšati, a klubovi angažirati. Jedna-dvije loše sezone i kopačke možeš objesiti o klin. Zato u mom mikro svijetu nikad nema opuštanja i rutine. Uz to nema recepta za uspješne emisije, svatko od nas ima drugačiji ukus pa je uvijek stres i sumnja radimo li emisiju koja će se svidjeti dovoljnom broju gledatelja. A tu je još i dirigiranje mojim malim orkestrom od 20-ak vrijednih i talentiranih ljudi, što je zahtjevan posao jer ih treba pronaći. Tako da često u istom danu moram biti menadžer koji nabavlja posao, producent koji skuplja i organizira ljude, zatim scenarist, pa redatelj i voditelj ispred kamere. Baš sam si zakomplicirao život – kroz osmijeh govori dobro poznato lice s malih ekrana.
Naime, „Životinje: Pametan kao vrana, hrabar kao jež“, najsvježiji serijal iz njegove produkcijske kuće, sadrži osam epizoda po 52 minuta te je snimljen prošlog proljeća i ljeta u Americi, Finskoj i Velikoj Britaniji zbog čega je produkcija trajala godinu dana. Još jedan novi projekt je „Knjaz kod Vatrenih“ koji, pak, ima šest epizoda po 26 minuta pa je proizvodnja trajala puno kraće, svega par mjeseci. Lani je snimao i "Osjećaje", emisiju od šest epizoda, a trenutačno radi na novom serijalu u kojem glavnu ulogu ponovno imaju hrvatski celebrityji.
Svaki projekt je, uzvraća Knjaz, prilika da iskusi i nauči nešto novo, kako o drugim kulturama, životinjama, tako i o sebi samome. I upravo to je, pojašnjava, najveća čar rada na televiziji.
Neprocjenjiva iskustva
- Naučio sam koliko su hrvatski povijesni velikani slični nama, krhki sa svim ljudskim vrlinama i manama te da svatko od vas može uz talent, trud i nešto sreće postati velikan. „Osjećaji“ su bili zanimljiva škola naših emocija i introspekcija za svakog od nas. „Životinje“ su festival zanimljivosti o prekrasnim životinjama bez kojih bi svijet bio siv, a ljudi ne bi ni postojali. Fešte su me naučile koliko su nam potrebni socijalni kontakti, ljudsko društvo i veselje, a često se više družimo s elektronikom nego sa živim ljudima. „Knjaz kod Vatrenih“, druženje s herojima nacije i barem kratki ulazak u njihova srca i misli bilo je neprocjenjivo iskustvo pa ih sada još više volim i cijenim – navodi Knjaz kojemu je zadovoljstvo uvjetovano reakcijom gledatelja. Kad su gledatelji zadovoljni, kaže, tad je i on zadovoljan jer se trud isplatio.
Budući da većina njegovih emisija zahtijeva suradnju s ljudima iz drugih vremenskih zona, radni dan mu, objašnjava, traje najmanje 12 sati.
- Kad si van Hrvatske na putovanjima, onda se snima od zore do mraka, a ostalo se uglavnom putuje. Nakon gledanja emisije, malo tko pomisli da je na njoj godinu dana radilo više od 20 ljudi, ali to se, kao u filmu, vidi tek na odjavnoj špici. Televizijska emisija je obiman posao s milijun detalja – objašnjava voditelj.
No, ne znaju svi da Knjaz svoje emisije prodaje i izvan Hrvatske. Naime, četiri njegova formata Discovery Channel je 2015. godine uvrstio u svoj prodajni katalog za cijeli svijet, a iako se, kako sam ističe, na hrvatske uvjete rada ne može požaliti, stranu suradnju nije odbio jer uvijek teži nekom novom izazovu.
Drugačija uloga
Jedan od novijih izazova s kojim se popularni voditelj suočio prošle godine je suradnja s AZ mirovinskim fondovima na projektu čiji je cilj jačanje financijske pismenosti, a u okviru kojeg je kreirao edukativni serijal „Mala škola za veće mirovine“ s ciljem financijskog opismenjavanja građana. Serijal sadrži pet edukativnih videa, a uloga Knjaza je da kroz razgovor sa studentima, mladima koji su se tek zaposlili, onima koji su na pola puta do mirovine, umirovljenicima te financijskim stručnjacima rješava sve nedoumice vezane uz to što trebaju učiniti da u starijim danima imaju višu mirovinu i bolji životni standard.
Knjaz se i ovoga puta odlično snašao u novoj ulozi, no priznaje da straha nije nedostajalo.
- Malo me bilo strah hoću li znati na jednostavan način približiti ljudima financijsku tematiku koja je u startu prilično kompleksna i ljudima manje zanimljiva. No, jako sam zadovoljan jer smo zajedno sa stručnjacima, ali i brojnim običnim ljudima koji se pojavljuju napravili pet baš zabavnih informativnih filmića. Na kraju se cijela moja ekipa „zapalila“ za te teme i 3. mirovinski stup. Uspjeli smo i sami sebe nagovoriti – kroz osmijeh pojašnjava zadovoljni Knjaz.
Dok nam rezimira dojmove sa svog izazovnog projekta, otkriva nam i kako do snimanja ovog serijala nije puno razmišljao o mirovini.
Nove odluke
- Rijetko čovjek zastane, pogleda se u ogledalo i pomisli kako je vrijeme za razmišljanje o mirovini. Svi smo mi puni životnih planova, mislimo da ćemo živjeti tisuću godina i da ima vremena, a zapravo što prije počneš, recimo već u studentskoj dobi, veća je šansa da ćeš si štednjom osigurati lijepu starost. Tijekom ovog projekta sam shvatio benefite šparanja za mirovinu i definitivno ću pojačati iznos štednje jer, nakon jurnjave kroz život, svatko bi od nas htio uživati u svojim guštevima tijekom mirovine – pojašnjava Knjaz kojem su trenutačno najveći užici putovanja i smijeh s obitelji, druženje i čagice s prijateljima, večernji nogomet s ekipom, te priroda i društvo.
Osim štednje, stoga, savjetuje i kako za života treba graditi i čuvati međuljudske odnose, da nas u mirovini dočeka zadovoljna i povezana obitelj te hrpa prijatelja, možda boležljivih i grintavih, ali uz koje će dan biti ispunjen smijehom.
- Nažalost bez novca se ne može, pa se nadam da ću si do tada uspjeti osigurati sredstva da barem približno očuvam dosadašnji način života, što znači da ostane koji eurić za druženje, feštice, pokoji hobi te tu i tamo neko putovanje s obitelji, bez kamera, dok uz zafrkanciju uživamo u destinaciji, istraživanju te jedni u drugima – zaključuje Knjaz.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i AZ mirovinskim fondovima.