Tik što smo skrenuli put Koprivnice, pred nama se otvaraju beskrajna zelena polja. Na nekima rastu makovi, na nekima pšenica, ali i razne druge kulture čiji zeleni izdanci amaterskom oku ne govore puno o tome što se tamo točno nalazi.
U daljini se čuju traktori, kultivatori i ostali strojevi za obradu zemlje koja je mnogim poljoprivrednicima u ovim krajevima ne samo ono od čega žive, već i velika strast. Među njima je i Mario Habijanec (42) koji se još od završetka srednje škole bavi poljoprivredom. Tu specifičnu vrstu ljubavi otkrio je kada je kao dječak pomagao roditeljima sijati i žnjeti pšenicu, uljanu repicu i kukuruz.
Mario nas je dočekao na svojem polju u Koprivničkim Bregima. Dok je prolazio kroz redove usjeva i išao nam ususret, njegovo lice odavalo je zadovoljstvo, ponos, ali i malu dozu nervoze. Jer, nekada nije lako govoriti o onome što najviše voliš. Ta ljubav najjače se osjeća u srcu pa riječi ne mogu dočarati svu njezinu silinu.
Mario se svaki dan budi oko pet sati, kad mnogi od nas još tvrdo spavaju. No, to mu najčešće ne pada teško jer je odmalena svjestan toga da je poljoprivreda zahtjevan posao koji ne trpi površnost.
- Na polju sam baš svaki dan. To je posao od 0 do 24. Usjevi se moraju stalno pregledavati u slučaju da se pojave štetnici i bolesti, kako bismo mogli pravovremeno reagirati. Osim toga, povrće treba redovito zalijevati za što koristimo navodnjavanje raspršivačem, ali sami ga uključujemo. Dakle, sva briga oko povrtnih kultura zahtijeva fizičku prisutnost – objašnjava Mario kojem u poslu pomaže njegova obitelj i jedan zaposleni radnik.
Dobra sinergija
Iako je od svojih roditelja naslijedio obiteljski posao uzgoja pšenice, prije tri godine se odlučio na uzgoj dodatnih kultura u sklopu svog OPG-a Habi. Dok smo šetali poljem, zanimalo nas je što se na njemu krije. Mario na 14,5 hektara uzgaja povrće, konkretno rajčicu, ciklu i grašak. Oko nasada uredno je postavljen sustav za navodnjavanje koji se spaja na obližnji bunar.
Redovito navodnjavanje vrlo je važno u uzgoju povrća, posebice ljeti prilikom visokih temperatura ili kad prijeti suša. No, ona je zaista najmanji problem. Mariju više problema predstavljaju nestabilni vremenski uvjeti poput obilnih kiša koje su ove godine bila učestale.
- Poljoprivreda je proizvodnja na otvorenom i nikada ne možete biti sigurni što dan nosi. Ujutro može biti sunčano, a poslijepodne prolom oblaka. U ljetnim mjesecima česte su tuče koje mogu napraviti velike štete na usjevima. Ekstremne padaline ove godine skoro su nam uništile usjeve rajčice, ali smo ih uspjeli spasiti jer smo pumpali vodu s polja puna tri dana. Kad se zemlja jednom zasiti vode, korijen ne prima kisik i odumire - kaže Mario.
Bez obzira na to što u poljoprivredi ima ogromno iskustvo, ponajviše kroz uzgoj žitarica, Mario kaže da se nije olako upustio u rad s povrtnim kulturama. Pšenicu, dodaje, samo posiješ i čekaš da naraste, no povrće zahtijeva drugačiju brigu i puno, puno pažnje. Veliku ulogu u proširenju njegovih kultura odigrala je Podravka s kojom surađuje već 20 godina te mu pružila podršku u prelasku na uzgoj povrća. Prije same sjetve puno je istraživao o grašku, cikli i rajčici, a najviše nepoznanica je bilo oko obrade, zaštite kao i upotrebe novih strojeva.
- Podravka nam je izrazito puno pomogla u savjetovanju, osigurala nam strojeve poput sadilica, kultivatora i berača, kao i kvalitetno sjeme. Njihovi stručnjaci nam pomažu u svakom procesu proizvodnje, bila to sjetva, berba, navodnjavanje ili zaštita. Na njih uvijek možemo računati – govori Mario.
Jedan od razloga zbog kojeg se Mario bavi povrćem jest financijska sigurnost. Kako nam je objasnio, proizvodnja povrća višestruko je profitabilnija nego proizvodnja žitarica. Od njih se, kaže, prije moglo pristojno živjeti, ali sada su troškovi veći, a zarada mala pa je poljoprivrednicima važna suradnja s velikim tvrtkama poput Podravke.
- Podravka uvijek otkupljuje sve što uberemo, a to nam pruža veliku dozu sigurnosti – kaže Mario.
Od polja do stola
Da iz ratara nije lako postati povrćar zna i Vlatka Brlečić Vrabec (35), voditeljica odjela proizvodnje povrća u Podravki. Ona redovito obilazi polja svih kooperanata s kojima Podravka surađuje, pazi na stanje usjeva i kontrolira koliko biljke napreduju.
- Sve se može kada je prisutan trud i strast, čega našim kooperantima ne manjka, baš kao ni nama. Svakom OPG-ovcu smo na raspolaganju za savjet i pomoć u nabavi repromaterijala, iznajmljivanju strojeva, pružamo siguran otkup i stabilne cijene. Cilj nam je stvoriti čim veću bazu kooperanata te pozivamo svakog poljoprivrednika koji ima volje i želje za uzgojem povrća da nam se pridruži – rekla je Brlečić Vrabec.
Nakon posjeta poljoprivrednim površinama Podravkinog kooperanta, uputili smo se na polja same koprivničke tvrtke. Na njihovim poljima uzgaja se mnoštvo kultura među kojima su grašak, cikla, paprika, rajčica, krastavci kornišoni, suncokret, pšenica, soja... Sve navedeno koristi se u proizvodnji Podravkinih prehrambenih proizvoda, a posebno se pazi na to da povrće bude što svježije. Vrijeme od berbe povrća pa do prerade i pakiranja u ambalažu vrlo je kratko kako bi se održala njegova kvaliteta.
Pa, kako Podravka osigurava što kvalitetnije povrće? Brlečić Vrabec osim suradnje s kooperantima i redovite kontrole navodi još važnih aspekata proizvodnje – kvalitetno sjeme te zaštitu.
- Kvaliteta sjemena mora biti vrhunska. Bez dobrog sadnog materijala koji će kvalitetno proklijati nema ni dobrog prinosa. Kada je riječ o zaštiti, koristimo samo dozvoljena sredstva protiv bolesti i štetnika. No, problem nam stvara što se svake godine iz njih smanjuje dio aktivnih tvari. Time raste rizik za pojavom novih bolesti pa se oslanjamo na plodored. On predstavlja pravilnu prostornu i vremensku izmjenu kultura na određenoj površini, čime se izbjegava pojava bolesti za koje nemamo zaštitu - navodi Brlečić Vrabec.
U pogledu budućnosti, navodi voditeljica odjela proizvodnje povrća, Podravka se okreće održivosti i samodostatnosti. Drugim riječima, u narednih godinama cilj im je svu sirovinu za potrebe njihove proizvodnje osigurati s hrvatskih polja, odnosno od svojih kooperanata.
- Vrednujemo održivost hrane te čuvamo nutritivnu vrijednost sirovina koje su nam vrlo bitne za kvalitetu naših proizvoda, a naposljetku i brenda. Osim toga, količinu sirovine koju trebamo za potrebe tvornice ne možemo osigurati samo s vlastitih površina pa tu radimo balans između našeg uroda i uroda naših kooperanata. Bez njih ne možemo – zaključuje Vlatka Brlečić Vrabec.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Podravke.