Slavni francuski filozof i utjecajni javni intelektualac, angažiran u svim važnim nacionalnim, europskim, ali i globalnim pitanjima, dao je veliki intervju našoj novinarki u Parizu, u kavani glasovitog hotela Bristol. Njegovo izlaganje o budućnosti Europske Unije bilo je tako strastveno i dramatično da se gosti za okolnim stolovima nisu ni trudili prikriti da cijelo vrijeme s osobitim zanimanjem prisluškuju misli nenadmašne intelektualne zvijezde, piše Globus.
U kakvu svijetu danas živimo? Je li to svijet koji je postao opasan, u kojem više ne postoji ni elementarna solidarnost? Zabrinjava li vas?
- Ne više nego... Ma, naravno da sam zabrinut. Naravno da više ne postoji elementarna solidarnost. Ali, nije bilo ništa više solidarnosti ni u vrijeme jugoslavenskog rata. Nije bilo ništa više solidarnosti ni u vrijeme disidenata iz Srednje i Istočne Europe koji su se borili protiv Sovjeta, nije bilo ništa više solidarnosti kad su nacisti zbrisali Židove s lica zemlje... Nismo mi naglo izašli iz razdoblja medenog mjeseca i opće ljudske solidarnosti, pa se odjednom našli u opasnom svijetu u kakvom danas živimo. Uvijek je bilo ovako. Toga moramo biti svjesni i na to moramo reagirati, boriti se protiv te činjenice.
Ali vi ste upravo jedan od onih koji se nastoje cijeli život boriti za nešto bolje. Sve priče kojima ste svjedočili nisu bile uspješne i nisu imale sretan kraj - evo uzmite samo primjer Libije ili Sirije. Zašto se stvari ponavljaju?
- Stvari se obično ponavljaju. Ljudi slobodnog duha, oni koji vjeruju u čovječanstvo, koji vjeruju u nadu, moraju se oduprijeti tom vječnom vraćanju istog tog napuštanja, tog kukavičluka... I da, opet će se dogoditi da se stvari ponavljaju. U slučaju Sirije događaju se iste one stvari koje su se događale kad je Sarajevo bilo u pitanju, ili Dubrovnik, ili Vukovar...
Sjećam se jako dobro Vukovara. Prolazio sam tim gradom duhova u svibnju 1992., nekoliko mjeseci nakon pada grada. Mislio sam da u životu neću vidjeti to što sam vidio, da je naprosto nemoguće da se takve stvari dogode pred očima svijeta, svjetskih naroda, novinara, fotografa, svih onih koji su bilježili i pokazivali što se događalo tamo. Svijet je pustio da Vukovar padne. I zato ovo što danas imamo ne predstavlja nikakvu vijest. Ponekad se dogodi i ponekad dopre do ljudi da ima i onih koji kažu “Ne” svemu tome, da ima onih koji se protive.
Bilo nas je nekoliko u vrijeme jugoslavenskog rata, ti isti ljudi bili su oni koji su pokazivali solidarnost sa Solidarnošću u Poljskoj 70-ih i 80-ih, bila je to uvijek ista mala grupa, ista mala banda, ista ekipica koja je djelovala tada i koja djeluje, na primjer, danas, kada je u pitanju Sirija. Tu postoji kontinuitet - prošlo je već dosta vremena otkada sam osobno uključen u sve to i ljudi koji su danas zabrinuti za Siriju isti su oni ljudi koji su bili zabrinuti za Sarajevo, za Vukovar, za Dubrovnik, za Solidarnost i za Solženjicina. Moj otac, naši očevi, brinuli su se o Španjolskom građanskom ratu, a moj se djed brinuo zbog svega onoga što se događalo u Armeniji, ispričao je za Globus Levy.
...
INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA