Morten Andersen rođen je u malom mjestašcu Akershus u Norveškoj 1965. godine. Sa 15 godina počeo je fotografirati lokalne bandove. Nakon toga otišao je u New York na studij fotografije, učio je kod najvećih fotografa, poput Nan Goldin i Larryja Clarka.
U međuvremenu je napravio 12 fotografskih ciklusa: Brzi grad, Dani ili noći, Bijele noći, Turbonegro...
Snimke s bicikla
Najčešći su protagonisti njegovih fotografija gradovi. Cikluse je snimao u New Yorku i u Tokiju, a najnoviji posvećen Oslu, pod naslovom “Crno i plavo”, izložio je u Zagrebu u Laubi u suradnji s norveškom ambasadom.
- Želio sam pokazati prizore iz grada u kojemu trenutačno živim i za koji mi se često čini da ljudi imaju krive predodžbe o njemu. To nije grad u kojemu je sve tako sterilno kako možda izgleda - pojašnjava fotograf svoj norveški ciklus.
Bilježi prizore koje ugleda dok prolazi na biciklu ili se vozi u tramvaju. Radi s filmovima kojima je istekao rok trajanja i koje je dobio, objašnjava, od svojih kolega kad su prelazili na digitalnu tehnologiju, što njegovim fotografijama daje posebnu nijasnsu. Ni jedan mu prizor nije banalan: tetovaže muškaraca u birtiji, ljubavni par koji pleše pod svjetiljkom, neuređena začelja kuća, tenisice zaboravljene na cesti, dječji crtež za zidu kuće, sjetni stanovnici Osla pod snijegom...
A poveznice s njegovim njujorškim učiteljima nije teško naći.
Japanska fotografija
To su prizori s ulice, tinejdžeri, rock koncerti... Poetika ulice i poetika neumivenog života.
Kad osjeti da je dovršio pojedini ciklus, fotografije objavljuje u knjigama u ograničenim nakladama:
- Kroz knjigu mi je puno jednostavnije ispričati ono što želim, doživljavam to kao svoj roman - kaže fotograf, na kojega je ipak najviše utjecala japanska fotografija, i to dok je živio u Tokiju.
Pri snimanju prizora pokreće ga instinkt: - Kad previše razmišljam o fotografiji, često ispadne vrlo dosadna. Intuicija je u mom poslu najvažnija.