Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan.
Ovaj natpis na zvonu kojeg je u bronci izlio veliki Meštrović za obitelj Račić, njegova je prekrasna misao. Cijeli mauzolej obitelji na groblju Sv.Roka u Cavtatu prepun je simbolike.
Ta simbolika rađanja, života i smrti, pravi je trag u vječnosti. Dok punimo bočicu vodom iz Onofrijeve česme na Stradunu, osjetimo li duh Držićevog Stanca koji je ovdje dočekao jutro jer mu nitko nije dao prenoćište?
Da bi ta fontana uopće postojala, možemo li zamisliti svijet u kojem je sigurnost Dubrovčana ovisila o Sokol Gradu? Danas hladni kameni svodovi predviđali su smještaj žene i djece iz obližnjih sela u slučaju opasnosti. Kako je tada izgledala panorama iz te tvrđave s pogledom na čitave Konavle?
Je li samo promišljeni obrambeni sustav povijesne Dubrovačke republike sačuvao kulturnu baštinu ovog kraja?
Potresi i požari mijenjali su kulise života, ali oni najvažniji artefakti žive i danas. Kip Sv.Vlaha u rukama drži maketu grada prije potresa 1667. godine. Inspirirao je brojne umjetnike u njihovim književnim i glazbenim djelima tijekom više od tisuću godina.
Dok Novi Svijet još nije bio ni otkriven, Kula Minčeta dominirala je panoramom. Revelin i Lovrijenac danas su „brandovi“ grada. Ukoliko niste svjedočili izvedbi Shakespearova Hamleta podno Lovrijenca, propustili ste doživljaj koji većina opisuje kao najdostojniju pozornicu ovog svjetskog klasika.
Uroniti u književne klasike i glazbu prošlih vremena uz uvid u povijesne prilike života ljudi tog vremena i sve to povezati, neusporedivo je uzbudljivije i od najuspješnijih fantasy ostvarenja. Popularni Game of Thrones spektakl koji donosi brojne turiste u Dubrovnik čini se površnom kopijom danas nezamislive stvarnosti koju su Dubrovčani živjeli.
Sama povijesna cjelina grada odavno je dio UNESCO svjetske baštine, a tisuće povijesnih objekata i nalazišta, često sačuvanih u izvornom obliku, nepokretno su kulturno dobro Republike Hrvatske, kao i nekadašnje Dubrovačke Republike.
Ipak, kultura nije samo nepokretna, čak i ako je vrlo materijalna. „Nije bilo kuće, gdje se ne bi gost i udaljeni prijatelj počastio vinom Malvasije“ piše legendarni ampelograf Stjepan Bulić.
Što bi mislio ovaj čuveni agronom, autor prve Dalmatinske ampelografije, da je znao kako je autohtona i drevna Dubrovačka Malvasija genetski identična sorti Malvasia delle Lipari s istoimenog sicilijanskog otočića?
A možda je kroz svoju ljubav spoznao i tu tajnu života.
Na vama je red.
