Alen Vitasović, jedno od najpoznatijih imena istarske, ali i hrvatske glazbene scene održat će veliki koncert povodom četvrt stoljeća solo-karijere 17. ožujka u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula. Uz njega će nastupiti Livio Morosin, Dražen Žerić-Žera, Dražen Turina-Šajeta i brojna poznata lica glazbenog 'ča vala', a bit će to ujedno i njegov prvi cjelovečernji koncert u istarskoj kazališnoj kući.
Ususret koncertu Alen je za Glas Istre otvorio dušu i progovorio o karijeri, kao i privatnom životu.
- To će biti vrhunac moje dosadašnje karijere. Imao sam puno faza u 35 godina rada. Od onih "zvjezdanih staza" kada je išlo sve nekako spontano, luđački. Sad kad sam u drugoj fazi gledam na sve to puno drugačije. Da sam bio pametan kao što sam sada pametan, ustvari iskusan, onda bih neke stvari drugačije napravio. Želja i zadatak mi je u kazalištu okupiti neke osobe koje su bile dio mog života, moja ljubav - kazao je pa dodao:
- Livio Morosin je za mene vrh vrhova i uvijek mi je govorio: "Daj, budi frajer, budi zvijezda". Sa sadašnjim iskustvom mnogo bih se bolje snašao u takvoj situaciji. Nasuprot svemu tome što sad govorim, ja i Livio smo uspjeli, išli smo u Zagreb i dalje, u Sloveniju i svugdje po svijetu. Livio je uvijek bio taj koji je radio od mene zvijezdu i gurao me naprijed. Bila je to nezaboravna suradnja.
Sada je situacija drugačija, prošle su godine, imam agenticu, band, mirnije je nego što je tada bilo. Sada razmišljam smirenije i racionalnije, a tada je sve više išlo stihijski. Ali, svako vrijeme ima svoje čari. Tada sam mislio da to ide samo od sebe, a tek sad kužim koliko treba raditi, a onda me bilo baš briga, bio sam popularan, gušti su gušti…
Na pitanje čime se najviše ponosi u životu kazao je kako su to njegova kći i sin, ali i kako mu laska kad ga netko prepozna na ulici.
- Ča se karijere tiče, ipak je teško, i važno doći u Split ili Zagreb iz jednog malog sela, iz Orbanići, bez da sam ikad išta pripomogao tom kraju, i dojdeš tamo di te svi cijene, svi te vole. Dan danas je tako. Imao sam koncert u Valpovu, Zagrebu, Zadru i svi te vole i cijene. To je po meni najveći uspjeh, nakon 25 ili 30 godina, da ti možeš doći u Split i kada te neki tip prepozna na cesti, neka ženska, neka mamica u ribarnici ili bilo gdje i pita: "Jesi ti Alen Vitasović?". I odgovorim: "Da, ja sam Alen Vitasović". Čudan je osjećaj. Od ponosa ne znan ča bin reka. Oni se ne ponašaju prema meni napadno, nego ljubavno, neka ljubav postoji, kao kada govore: "Ma ti si naš Alenić, Istrijanić".
Na kraju intervjua progovorio je o svom poroku, o borbi s alkoholizmom.
- Borim se s tim problemom, to je jasno. Moji roditelji, moja sva generacija, uvijek su imali vina, bilo je za jesti i piti alkohol. Ja sam možda među prvima koji je išao negdje nešto riješiti, prihvatiti… - kazao je pa napomenuo kako je na liječenju naučio puno i kako mu zbog toga nije nimalo žao.
- Naučio sam da si čovjek i da priznaš da ako ide, ide, a ako ne ide, ne ide. I nema predaje - kazao je za Glas Istre, a potom zaključio da ta faza nije prošlost.
- Meni nije prošlo. Samo znam da sam išao tamo i pokušao nešto, dok mnogi s tim problemom ne pokušavaju ništa i glume da je sve u redu. Ja sam pokušao. Je li prošla sama ovisnost? Ne. Kao alkoholičar uvijek ćeš popiti, samo treba znati mjeru koliko i kako. Ako takneš čašu, bježi.