Iskreno, baš nas veseli što je novi HRT-ov kviz ‘Superpotjera’ na prvu postao pravi televizijski hit. Prve dvije emisije, koje su dosad emitirane, bile su najgledaniji sadržaj nedjeljom na svim našim televizijskim kanalima. Kviz u kojem natjecatelji igraju protiv petero lovaca - Morane Zibar, Krešimira Sučevića Međerala, Mladena Vukorepe, Deana Kotige i Svena Marcelića - i poput studenta kemije Petra Vrtila, u drugoj epizodi emitiranoj prošle nedjelje, uspijevaju pobijediti lovce, gledatelje je oduševio, što, naravno, raduje i ekipu ‘Superpotjere’ na čelu s urednicima Igorom Grkovićem i Marijem Sedmakom.
Voditelj kviza Joško Lokas kaže kako je osjećao da će se publika zaljubiti u ‘Superpotjeru’, televizijski format kviza znanja u kojem natjecatelj najprije osigurava potencijalni novčani iznos u samostalnoj igri odgovaranja na pitanja s višestrukim izborom.
Lov na eure
Pod uvjetom da tijekom te samostalne igre uspije osigurati određeni novčani iznos, nastavlja s natjecanjem u kojem ima priliku osvojiti novčanu nagradu igrajući protiv dva, tri, četiri ili svih pet lovaca.
- ‘Superpotjera’ ima strukturu spektakularnog formata. Naoko s impozantnom scenom djeluje kao da se radi o velikom game showu, ali je ustvari pravi, punokrvni kviz znanja. Svi segmenti u samoj emisiji traju dovoljno kratko i nikako predugo. Sve se, kao što ste mogli primijetiti, događa in medias res. Od otvaranja emisije pa do samog kraja nema praznog hoda. Otvaranje emisije ide direktno prema glavnim akterima, a to su lovci, no već u sljedećem koraku smo kod prozivanja natjecatelja. Natjecatelj se u vrlo kratkoj formi predstavlja i već u sljedećem koraku igra ABC pitalicu koja mu je potrebna kako bi izazvao lovce. Dakle, od samog početka je sve u nekoj trećoj brzini. Kao da smo preskočili prvu i drugu, i to s pravom. A finiš je, malo je reći, 200 na sat, poput brzine svjetlosti. Mislim da je urednik Igor Grković pronašao odličnu formulu i sve to posložio u jedan odličan format - ističe Lokas kojemu je i samom nevjerojatna uzavrela atmosfera u televizijskom studiju.
- Mi ništa ne glumimo, publika sudjeluje od prve minute. Navijaju za natjecatelje, negoduju lošim lovačkim ponudama, pljeskom podržavaju odlične lovačke ponude, vrište kada natjecatelji pobjeđuju. Napetost svakog trenutka se osjeti kod svih nas. Lovci su zadihani kao da su istrčali sprint, natjecateljima srce lupa i ruke im se znoje. Nakon svake brzopotezne i sam dolazim do zraka jer energija koju proizvodimo nikoga ne ostavlja ravnodušnim - kaže Lokas.
Nebo je granica
Urednik ‘Superpotjere’, Igor Grković, otkriva kako je cijela ekipa od samog početka imala osjećaj da se stvara nešto što se dosad nije imalo prilike vidjeti.
- Nije bilo teško zaključiti da će gledateljima nakon prve odgledane emisije planovi za nedjeljne večeri u travnju i svibnju biti najuže vezani uz ‘Superpotjeru’. Format je odlično pogođen, u dnevnoj ‘Potjeri’ u ovih deset godina lovci su izgradili status superzvijezda i sad ih na kraju tjedna možete sve gledati u jednoj emisiji. Tko bi to propustio? - retorički pita Grković koji je sa svojom ekipom novi kviz podigao u rekordnom vremenu.
- Ugovor je potpisan u siječnju, a sa snimanjima smo počeli u ožujku. Vrijeme prije potpisivanja ugovora iskoristili smo da predvidimo neka rješenja. Nas trojica iz najuže ekipe otišli smo u prosincu na snimanje nizozemske inačice kviza pa smo već tada dogovorili najveći dio optimalnih rješenja, i sadržajnih i tehničkih. Inače je za pripremu ovakvih formata potrebno do šest mjeseci - otkriva urednik, kojeg pitamo koji je najveći iznos koji se može osvojiti u ‘Superpotjeri’.
- Tu je stvarno samo nebo granica. Zapravo ne postoji limit koji se može ponuditi u igri protiv svih petero lovaca. Mi kao realni ljudi nudimo nemoguće ponude. Zato je dobro u kvizu imati i realne natjecatelje koji te nemoguće ponude prihvaćaju i za njih igraju. Kakvi su naši natjecatelji? Oni moraju imati brzinu, odvažnost, spretnost i spremnost da odgovore izazovu u svakoj situaciji u igri. U selekcijskom procesu izdvojili smo upravo takve ljude. U kvizovima sam već više od 25 godina i igra koju su pružili neki natjecatelji zaista je impresivna. Djelomično je to i stoga što ovaj format igre podupire individualce u vrhunskoj formi - kaže Grković od kojeg doznajemo da je dosad snimljeno deset emisija ‘Superpotjere’ s četiri natjecatelja po emisiji. Uzmemo li u obzir da prosječna igra traje oko dvanaest minuta, to je tih pedesetak minuta koliko u finalu traje jedna emisija.
Kviz ćemo, otkriva nam Grković, nakon ljetne stanke gledati i dalje s početkom jesenske sheme, a sama ‘Superpotjera’ snima se u Studiju 10, HRT-ovu najvećem studiju na Prisavlju, u prisutnosti publike.
U publici 300 ljudi
- U publici je oko tristo ljudi i njihova povratna reakcija već u prvoj emisiji bila nam je dragocjena. U nekim najnapetijim trenucima atmosfera navijanja bila je kao u sportskim dvoranama - naglašava Grković koji je na čelu kviza koji se snima s dvanaest kamera na kojima radi dvanaest nezamjenjivih HRT-ovih kamermana.
- U našoj ekipi radi puno ljudi i svima njima ide dio zasluga za uspjeh. Ovaj put ću uz kamermane i redatelja Danka Volarića izdvojiti Freda Terbovca iz Odjela interaktivne grafike koji je osmislio i izradio pouzdanu tehničku platformu na kojoj počiva cijeli sustav. Omogućio je da se s jednog računala upravlja pitanjima, grafikom, akcentima, pozadinskom glazbom, promjenom rasvjete... - govori Grković kojeg pitamo koliko ljudi sastavlja pitanja za ‘Superpotjeru’.
- Andrea Jukić upravlja autorskim timom koji je u stvarno kratkom roku odgovorio izazovu i osmislio sadržaj za pamćenje. Naša četiri autora pitanja zaslužna za ‘Superpotjeru’ su Igor Gabor, Filip Karačić, Rudi Mrazović i Krešimir Štimac. Uz sadržaj za ‘Superpotjeru’, Andrea Jukić, Igor Gabor i autori pitanja u neprekidnom su ritmu radili i pitanja za ‘Potjeru’ i ‘Milijunaša’. Možda bi najslikovitija parafraza vezana uz njih bila da nikad u povijesti televizijskog etera tako velik broj gledatelja nije toliko puno dugovao nekolicini - zadovoljno kaže Grković dok voditelja Lokasa pitamo koliko se u ovom dinamičnom projektu drži scenarija, a koliko improvizira na licu mjesta.
- Scenarij postoji na početku emisije kod razgovora s lovcima, a nakon toga scenarij nestaje i počinje interakcija s natjecateljima i lovcima koju nikako ne možete predvidjeti nekim pisanim tekstom. Natjecatelje ne možete i ne treba ih scenaristički pripremati jer oni su tu kako bi odgovarali na pitanja. S njima naša kolegica Brankica napravi probe kako bi, kada počne snimanje, bili što mirniji. Pitanja su materija koja nam daju inspiraciju. Srećom, imamo izvrsne lovce tako da tema za razgovor ne manjka. Meni su osobno najdraži dijelovi ‘Superpotjere’ međusobni komentari lovaca. To je sadržaj kojem dosad nismo mogli svjedočiti. Dakle, improvizacija plus scenaristička želja koja često ostane neispunjena - uz smijeh govori Lokas.
No, što je lovcima najveći izazov u ovom kvizu?
- Prije svega, to što nema gotovo nimalo prostora za pogrešku, osim ako i sâm natjecatelj ne uđe u seriju pogrešaka, što moramo brzo razmišljati, a opet odgovarati samo ako smo potpuno sigurni u točan odgovor kako ga ne bismo oteli nekom kolegi koji zna. U redovnoj ‘Potjeri’ mi već u trenutku izlaska u stolac prije završne potjere znamo broj koraka koji trebamo stići, pa prema tome možemo tempirati brzinu i razinu opuštenosti, no u ovom slučaju praktički cijelo vrijeme igramo ‘na nož’. Da, možemo se opustiti ako vidimo da smo, na primjer, došli u situaciju od desetak sekundi prednosti pred natjecateljem, ali ni to ništa ne jamči - objašnjava Krešimir Sučević Međeral koji se s kolegama lovcima u ‘Superpotjeri’ sada bori u timu.
Na što sve lovci sada moraju misliti kao dio tima?
- Mora nam raditi periferni vid kako bismo vidjeli je li netko od kolega na tom istom pitanju, pa procijeniti je li možda bolje pustiti njega, a što se ostalog tiče, nema tu puno prostora za taktiziranje, bacamo se na glavu, pa što bude - kaže Sučević Međeral, a nas zanima jesu li lovci razradili svoju strategiju. Zna li se, na primjer, koji lovac odgovara na pitanja iz određenih područja ili to prepuštaju slučaju?
Nabrušeni na cilj
- Dovoljno se dobro poznajemo da znamo koja su nam otprilike područja jaka, tako da je osnovna ideja da ne upadamo jedni drugima, osim ako nismo 100 posto sigurni u odgovor. Međutim, jasno da se u žaru igre zna svašta dogoditi - onaj tko bi trebao odgovoriti na to pitanje uzme si još pola sekunde više za razmišljanje, to suigraču izgleda kao da ovaj ne zna, pa se onda on prijavi i odgovori, a daljnji rasplet ovisi o tome je li odgovorio točno ili nije. Uglavnom, svi smo nabrušeni na cilj i nadamo se da će se natjecatelji stvarno morati potruditi oko pobjede - priželjkuje lovac.