"Mrkomir I.", "Volim Hrvatsku", "Oblak u službi zakona", "Tvoje lice zvuči poznato", dvije velike reklamne kampanje, svi ti projekti imaju zajedničku dodirnu točku - Gorana Navojca. Jedan od naših najzaposlenijih glumaca, Bjelovarčanin po rođenju, Zagrepčanin po životnom stažu u glavnom gradu, pored svega pobrojenog što je već realizirao, svako malo je i u Bosni, gdje snima kriminalističku seriju Danisa Tanovića "Kotlina", a kad nije, onda je na čitaćim probama za drugu sezonu "Dnevnika velikog Perice", čije snimanje starta početkom travnja. I još nismo pobrojili ni sve njegove trenutne angažmane....
- Nažalost, živimo u zemlji gdje su budžeti za serije i filmove, možda mi je malo glupo tako reći, mizerni, ali su mali. I ti si kao glumac prisiljen raditi puno, čak možda i nešto što ti se ne sviđa, ali sretan sam što imam posla. Bio bih doduše puno sretniji da su budžeti drukčiji i da ja mogu preživjeti godinu od jedne glavne uloge na filmu, kao što to kolege vani mogu, a ovo drugo vrijeme potrošiti na pripreme za sljedeći projekt. Jer serija i film nisu samo snimanje, snimajući dan je samo egzekucija onog što si do tog trenutka uvježbao. Ali ne bih volio da ispadne da se ja tu nešto žalim, kukam... Sretan sam i zadovoljan i volio bih da posla ima još i više - govori Navojec dok za subotnjeg kišnog dana pijemo kavu u Dežmanovu prolazu nakon što je odradio ‘plac‘. Osjeća se zapravo, kako dodaje, jako zauzetim još od svoje druge godine Akademije, od prvog igranog filma "Vukovar se vraća kući", od kojeg su prošla puna tri desetljeća.
Sreća za kazalište
- Jedino gdje sam, na sreću po kazališnu publiku, prestao raditi jest kazalište. Tako je već posljednjih sedam-osam godina. Jednostavno ne stignem, i to mi je žao. Znalo se prije dogoditi da snimam paralelno ‘Odmori se, zaslužio si‘ i ‘Našu malu kliniku‘, a još bih se potrudio tu godinu napraviti tri-četiri premijere u kazalištu. S godinama mi je to postalo teže, jer u kazalištu sam volio raditi tako da imam predstavu i u Rijeci i u Puli, Splitu, Varaždinu. Ti su dani putujućeg glumca, koji su meni bili strašno zanimljivi i uzbudljivi, otkako sam dobio sina, prošli. Možda se i vratim kada dijete pobjegne na fakultet. Jer, kad vidim lijepu predstavu, osjetim koliko mi te daske nedostaju. Nažalost, nema previše dobrih predstava, jer je situacija i u kazalištu takva kakva jest - govori Navojec. Inače, posljednjih godina, puno se druži, htio ili ne htio, s kolegom Ozrenom Grabarićem. Zajedno su u "Mrkomiru" već tri sezone, snimili su i film Gorana Kulenovića "Smrt djevojčice sa žigicama" prema sjajnom romanu Zorana Ferića, a na HTV-u je upravo počela druga sezona serije "Oblak u službi zakona".
- Nažalost, sudbina se tako okrutno poigrala sa mnom i uvela mi jednog glumačkog partnera u život kao što je profesor Grabarić. Što više surađujemo, sve više bih volio da ga nisam nikad ni sreo bez obzira na to što se divim njegovoj glumačkoj vještini. Vjerojatno je kompjuterskom greškom došlo do toga da je odabran za jednu ulogu, pa je preko njegovih veza, koje debelo ima i u kulturi i politici i u sportu, njegova filmska i televizijska karijera krenula vrtoglavo prema gore, ali tko visoko leti, nisko pada, kao što to kaže stara izreka - gotovo standardno se počeo zezati na Grabarićev račun Navojec. Podbadaju se, kaže, cijeli život, no ima trenutaka i kad malo predahnu i popričaju normalno. No to, očito, nije ovaj trenutak, jer kada ga pitamo po čemu će pamtiti snimanje druge sezone "Oblaka", Navojec ispaljuje: "Po rijetkim trenucima kada sam se uspio sačuvati od terora profesora Grabarića!"
Okrutni redatelji
Osjeti se i po toj zezanciji da je to snimanje, ma koliko sama snimanja naporna bila, prošlo opušteno. Uostalom, Navojec je tu donekle na poznatom terenu jer su autori "Oblaka", Snježana i Goran Tribuson, potpisnici serije "Odmori se, zaslužio si", a ta dva projekta, kako su to mnogi zamijetili, odišu sličnim šarmom.
- Tribuson tim zna prepoznati tu žicu komedije koju može gledati cijela obitelj, što su dokazali sada već kultnim ‘Odmori se‘. Jedan mali kvart, u tom kvartu jedna obitelj, ovdje je glava obitelji policajac koji je već odavno zaslužio napredovanje, ali kako nije ni u jednoj političkoj stranci, ono nikako da dođe. A ja glumim predstavnika dobre stare hrvatske sive zone i kriminala koji ne završi uvijek baš najbolje. Dakle, taj zločinački um mog lika Suvog nije baš najbriljantniji - uz smijeh će Navojec. No tu se mora zapamtiti puno teksta i zato serije zahtijevaju uglavnom veću pripremu od filma. Navojec otkriva da jedna epizoda nerijetko ima više teksta nego film. Pitamo ga koliko improvizira, utječe li općenito na scenarije.
- Ponekad da. Glumci često donesu neka rješenja koje dosta scenarista i redatelja prihvaća, no dio njih baš i ne. Da bi glumac bio u tom smislu kreativan, važno je da se na setu stvori ozračje u kojem te nije stid da pogriješiš s takvim rješenjem. Bio sam na nekim snimanjima gdje je to bilo jako okrutno. A ja sam glumac kojeg zanima scenarij i voli utjecati na njega. Recimo Tanović, Srđan Dragojević, Vinko Brešan, Tribusoni... rado poslušaju glumce i uzimaju ih u obzir. Naravno, kad je to utemeljeno. A ima i onih redatelja koji a priori to odbijaju, na kojima se vidi da baš ne vole glumce iako su osuđeni na nas, kao uostalom i mi na njih - objašnjava. Zbog toga na setu zna doći i do nesuglasica ili, kako to Navojec naziva, argumentirane "tučnjave". Toga nisu pošteđena, uostalom, ni druga kreativna područja. No je li ikada bio na rubu pravog fizičkog sukoba?
- Jesam. S jednim talijanskim redateljem i tri naša. I sva sreća nije došlo do toga. Ali to je zato što si ti pun strasti u tom trenutku, i tu se dogodi svašta. Ali opet znamo zašto smo tu. Glavna zvijezda je film, serija, nema drugih zvijezda niti ih smije biti. S kolegama glumcima to se događa rjeđe, drugi je to odnos. Režija je zavođenje glumca, a gluma zavođenje partnera. A kao u svakom drugom zavođenju, zna doći do problematičnih situacija. Znači, idemo pošteno pa tko koga prevari - dovitljivo će Navojec.
Spreman k‘o puška
Što se tiče toliko zazivane i iščekivane druge sezone hvaljene serije "Dnevnik velikog Perice", glumačka ekipa tu već naveliko radi. Vinko Brešan jedan je od onih redatelja, otkriva Navojec, koji voli imati puno proba s glumcima, prolaziti scenarij s njima. Hoće li u drugoj sezoni i zapjevati u "Perici", na što nagovara, poput kolege Nikole Koje, producenta, još uvijek ne zna.
- Naši budžeti su toliko mali da mi i u seriji i na filmu bježimo od glazbe kao vrag od tamjana zbog troškova za autorska i srodna prava. A to je velika šteta, jer koliko toga pamtimo upravo po glazbi!? No ako morate štedjeti, a morate, uvijek glazba prva nadrapa, pa se ide linijom manjeg otpora u stilu ‘što si možemo priuštiti‘ - objašnjava. Što je s trećom sezonom vrlo hvaljene ratne serije "Nestali" kaže da ne zna, da je to pitanje, zapravo, za HRT.
- Mi smo spremni kao zapete puške, postoji fantastična ideja za treću sezonu da se to sve zaokruži u jednu trilogiju. ‘Nestali‘ su mi bili fizički najnaporniji projekt koji sam radio u karijeri, no srećom tu se i produkcija, tvrtka Clinica studio na čelu s Joškom Lokasom, pokazala vrlo ozbiljnom i mi smo imali vrlo jaku obuku. Na snimanje smo došli dosta dobro utrenirani, barem su nas tako pohvalili dečki iz Lučkog, da nisu očekivali od glumaca takve vještine. Istina, teren je bio težak, scene su bile naporne, ujutro duge gaće, a u podne više ne možeš od vrućine ništa. No, ako je sve dobro organizirano, gušt je ma koliko bilo teško. Pa nitko ne radi ovaj posao jer mora - zaključuje Navojec.
A da taj isti posao donosi i brojne dogodovštine, od kojih je neke tek poslije zabavno prepričati, to nitko ne može osporiti. Poput one s Dragojevićeve "Parade", kad je Navojec usred Beograda (upravo su snimali tučnjavu s navijačima), maskiran tetovažama golemog hrvatskog grba te znakova Torcide i Hajduka na rukama, odšetao do kioska kupiti cigarete. U majici bez rukava.
- Bio sam potpuno toga nesvjestan i shvatio sam u kakvoj se paradoksalnoj situaciji nalazim tek kada sam vidio reakciju prodavača i drugih koji su čekali u redu. Srećom, izvukli smo to na šarm - uz smijeh će Navojec. S Dragojevićem je snimio tri uspješna filma, a i s Tanovićem često radi. "Kotlina" im je, nakon "Uspjeha", "Deset u pola" i "Nakon ljeta", koji su nedavno snimili na Prviću prema scenariju glumice Anje Matković, četvrta suradnja. I njega nagovaraju neki bliski suradnici te njegovi bližnji da se uhvati pisanja, a i režije, ali još je nekako previše "zateleban" u glumu. Ima neke ideje, ali nikako da se uhvati i tog posla.
BOK festival
No svakako se, prije toga, treba pozabaviti BOK festom - Bjelovarskim odjecima kazališta, koji će uskoro doživjeti svoje 21. izdanje. Utemeljio ga je s tadašnjom gradonačelnicom Đurđom Adlešić, a taj mali festival ubrzo je nadrastao i sebe i Bjelovar.
- Mislim da smo rekorderi i u prodaji karata. Na kraju se dogodilo u Bjelovaru, gradu od tridesetak tisuća stanovnika, gradu bez profesionalnog kazališta, da imamo desetak glumaca s diplomom, dva, tri dramaturga, dva producenta. Imam i divne suradnike, u prvom redu mislim na kolegu Ivana Ožegovića, koji osim što je glumac sve više raste i kao producent, tu su i Ognjen Milovanović te Erna Rudnički. Rekao sam da ću biti najuspješniji direktor festivala kada se na njemu ne budem morao ni pojaviti. A to se već i dogodilo zbog mojih obveza. Prekrasan je to osjećaj, a najvažnije je da budu zadovoljni oni zbog kojih smo tu, a to je publika. BOK fest počinje 26. travnja i bit će između sedam i deset naslova, kao i svake godine. Uvijek gledamo da to nisu predstave koje su publici inače dostupne, jer nije im daleko ni Zagreb. Zato su i nastale već velike ljubavi i s riječkim i sa splitskim kazalištem, sarajevskim Kamernim teatrom, kazalištima iz Beograda, Ljubljane, Prilepa. Bok fest je uvijek po svojoj vokaciji bio nekako međunarodni, i evo prošle godine nas je i Ministarstvo prepoznalo, tako da smo sada stvarno postali festival. Do sada smo se tako samo zvali - u svom stilu zaključuje Navojec.