Goran Prižmić Bata, najbolji Oliverov prijatelj i ugostitelj iz Vela Luke, čiji je restoran već godinama nezaobilazna destinacija brojnih turista i dobronamjernika, kao da je postao pravo mjesto "na špici". Bata usred sezone gotovo da i ne spava. Reći će, ‘možda tek dvi ure‘ da malo "ubije oko". No, jutarnja kava u obližnjem kafiću Cesarica gotovo mu je nezaobilazna, jedini trenuci u danu kada proćakula s prijateljima i mještanima ili u miru sabire svoje misli.
Uoči koncerta "Trag u beskraju" pomno je pratio teretnjak koji je dovukao veliku plutajuću pozornicu i iskreno priznaje kako je u prvi mah bio skeptičan na što će ona nalikovati, no kada ju je ugledao posloženu promijenio mišljenje.
- Uistinu je fantastična. S obzirom na to da se bavim ugostiteljstvom, meni je preintenzivan broj ljudi, no s druge strane mi je drago da su svi zbog njega ovdje. No, moram vam reći da Oliver ne bi bio zadovljan - znam da bi rekao da se pretjeruje, da je to megalomanija i poslao bi nas sve u "jednu stvar", smije se Bata.
- Ali meni nije žao što je glazbeno događanje preseljeno s pijace na rivu jer zbog premalog kapaciteta puno ljudi je bilo zakinuto. Prostor je to koji je intimniji i meni osobno draži, ali smatram da treba misliti na Oliverove poklonike kojima se ne zna broj. Bit će veći šušur.
No, opet ponavlja, sve bi dao da je Oliver tu, da ga može vratiti.
- I vjerujem da ćemo se jednom negdje opet sresti, emotivan je.
Kazat će, na ovakav način ovo se vjerojatno više neće ponoviti jer sve je to preskupo. Troškovi su enormni pa iz tog razloga smatra da ih treba za ubuduće smanjiti.
Bata svom prijatelju van sezone redovito obilazi grob i pokušava da cijelu godinu bude uređen. Na godišnjicu smrti pred zoru ga obiđe i ta se tradicija, kaže, neće promijeniti.
Pričajući dalje o sjećanjima na pjevača dotakao se i pjesama koje mu ne izlaze iz misli. Prva mu je "Trag u beskraju", potom "A vitar puše" jer je za nju vezan emotivno i na kraju svoj bi bogat život opisao kroz riječi pjesme "Oprosti mi pape". i pjeva i karta i sve što ide uz to. Upravo je to i Batina priča, zaključuje na kraju.