Priča o spašavanju vlastitog identiteta stereotipne lutke Barbie, u kojoj ona spozna boli i izazove stvarnog svijeta, posljednjih tjedana puni i domaća kina, a još je jednom podsjetila i Tatjanu Cameron Tajči (53) na njen put od "lutke" do osobe kakva je danas i kakva želi biti.
"Vidim puno dodirnih točaka s filmom. Moja lutka isto više ne ide u kutiju", rekla nam je Tajči, koja je u jesen 1990. godine, na vrhuncu svoje popularnosti, dobila lutku sa svojim likom. Tada je napravljena inačica Barbie s Tatjaninim likom i prepoznatljivom narančastom haljinom u kojoj je nastupala na Jugoviziji te godine. Sve je bilo odrađeno jako profesionalno. Pjevačica je pozirala kiparu koji je izradio njezino lice u pravoj dimenziji, a lutku je izradila tvornica Labin u Istri.
Bez konkurencije
I Lepa Brena je u to vrijeme imala svoju lutkicu, pa su mediji pisali da se natječu koja će imati više prodanih primjeraka, a Tajči je sve to bilo simpatično bez imalo konkurentskih misli.
Bilo joj je drago što će njezina lutkica razveseliti poneku djevojčicu i sjećala se svoje željene barbike koju je dobila s devet godina. Prijateljica je imala ljepšu, kojoj su se mogle savinuti noge, a njezina je bila "ukočena". Prijateljičina je imala haljinu s "draguljima", a njoj je odjeću šivala baka.
"Nije nam to ništa bilo bitno. Svi smo se igrali skupa. Lutka je bila radost, a kasnije metafora", priča nam.
Ona je samo željela pjevati i uljepšati život publici, nije razmišljala o slavi. To je, kaže, bila nuspojava. Od osnovne škole je nastupala, a široj publici se predstavila 1987. na Zagrebačkom festivalu.
"Edvin Softić mi je bio menadžer. Na Jugoviziji sam radila sa Zrinkom Tutićem, on je bio moj producent. Pratila sam svoju viziju i radili smo kao ekipa, i nisam se osjećala kao lutkica. A onda je sve postalo ogromno i ja se više nisam stigla baviti sa svime", prisjetila se.
Lutka, dodaje, nema kontrolu nad svojim životom, drugi odlučuju što nosi na sebi i kakvu frizuru ima, uvijek je nasmijana i nema svoj glas i svoje snove.
Podcjenjivanje i ruganje
Tajči je odmalena bila talentirana, marljiva, lijepa, naporno je radila i sanjala o velikim stvarima. Puno ljudi vjerovalo je u nju, ali bilo je i onih koji su je podcjenjivali, omalovažavali i smijali joj se. I baš nekako s izlaskom njezine lutkice na tržište, svega joj je postalo previše.
"Nakon 15 godina glazbene škole, nastupanja po dječjim festivalima i televizijskim emisijama, kazališta mladih, uglavnom jako puno uloženog truda i rada osjećala sam se reducirana na nivo lutkice. Morala sam se vratiti sebi, pa sam ostavila sve za sobom i otišla u Ameriku.
Nisam željela biti kao lutka, imati plastičan osmijeh i praviti se da sam sretna", iskrena je pjevačica dok nam pokazuje svoj primjerak lutke koji ima u svom američkom domu. Kutija se ocufala, ali se na njoj još vidi lik Tajči. Mama ju je godinama čuvala i odnijela ju je jedne godine kćeri u Ameriku.
Ponekad je njezini sinovi pokazuju prijateljima koji se čude kako im je mama bila poznata u toj dalekoj Hrvatskoj.
"U početku je nisam htjela ni vidjeti. Dok radiš na sebi, nisi spreman pogledati u oči svakom dijelu sebe, normalno da ti je teško. Ali, slično kao kod Barbie iz filma i njene vlasnice, koliko god nisam voljela svoju lutkicu jer je bila ogledalo mojeg stanja u kojem sam se našla, ona mi je pomogla.
Kroz nju sam shvatila da moram nešto promijeniti. Trebalo mi je dugo da budem sretna i zadovoljna u svojoj koži i sigurna u to što jesam", kaže nam.
Svjesna je da je bila mlada i neiskusna, ali s vremenom je naučila oprostiti onima koji su je povrijedili.
"Naučila sam voljeti sebe i oprostila sam samoj sebi što se tada nisam znala zaštititi", iskrena je.
Važna poruka filma
Smatra da je najbolja i najvrednija poruka filma "Barbie" - ne priželjkivati ili očekivati Barbieland, nego voljeti život kakav je, sa svim ugodnim i neugodnim situacijama, sa sunčanim danima i s olujama. Bolje je moći osjećati i tugu i strahove, nego živjeti umrtvljeno i otuđeno od samog sebe. Bolje je pronaći ljepotu u svakoj životnoj fazi, a ne žaliti što nismo vječno mladi.
U filmu se spominje i "obična Barbie" - u običnoj bluzici, Barbie koja je možda mama, možda ne, koja je sretna u svojoj koži i svome životu i koja se ne natječe s drugima.
"Mislim da je to važno, pogotovo za današnju generaciju mladih djevojaka i djevojčica koje su pod velikim pritiskom da budu sve svima. Pogotovo uz društvene mreže koje stvaraju sliku nemogućeg standarda. Pronaći mir i radost življenja bez obzira na dostignuća, izgled ili nečije tuđe potvrde jako je važno", kaže Tajči, koja u tome voli pomagati drugima kroz coaching, blog, retreate, tečajeve i knjige.
Danas živi u Nashvilleu s trojicom sinova koje je dobila s pokojnim suprugom Matthewom. U Americi, kamo se preselila početkom 90-ih, dok je bila na vrhuncu slave, i dalje se bavi glazbom, održava koncerte zabavnog tipa u kojima kombinira razne muzičke stilove i povezuje ih optimizmom i željom da na trenutak uljepša život publici. U svibnju ove godine pjesma "Window in the Wall", koju Tajči potpisuje kao koautorica, našla se na albumu "Duets" slavne Olivije Newton-John.
Ovoga se ljeta vratila u domovinu, a u Zagrebu je imala čitanje svoje knjige "(Ne)slomljena", koju je napisala 2017. godine. U knjizi je podijelila najintimnije detalje iz svojeg života, i to s ciljem da pomogne drugima.
Pjesmama protiv tjeskobe
Kombinirajući priče, poeziju, zapise iz svojih dnevnika, glazbu i fotografije, Tajči piše o iscjeljenju tjeskobe proizašle iz nemogućnosti stvaranja. Uz pomoć psihoterapeutkinje i snimanjem pjesama (za album koji nije planirala objaviti), uspjela je iscijeliti duboku tjeskobu koju je osjećala i donijeti važne odluke o svom životu. U ovoj knjizi otkriva dijelove sebe koje je, kako piše, predugo skrivala.
Najavljuje nam da se uskoro opet vraća u Zagreb jer ima koncert 11. listopada u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.
Ona i Moti Giladi, nagrađivani scenski i televizijski umjetnik i glumac te glazbena zvijezda iz Izraela, sudjeluju na svečanom koncertu u povodu 75. obljetnice Države Izrael i 26 godina diplomatskih odnosa Hrvatske i Izraela.
Njih dvoje, osim uspješnih i svestranih međunarodnih karijera, spaja i nastup na Euroviziji, a pjevat će uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a, pod dirigentskom palicom maestra Alana Bjelinskog.
Na repertoaru će se, uz Tajčine i Motijeve eurovizijske hitove i svjetske evergreene poput "What a Wonderful World" Louisa Armstronga, "Over the Rainbow" popularne Judy Garland i Cohenove "Hallelujah", pronaći i pokoje iznenađenje.
Tajči nam je otkrila da će uskoro objaviti i novi singl, "Holding Out My Hand", duet s Motijem Giladijem. "Pjesmu sam napisala s Grammyjem nagrađenim autorom Steveom Lesliejem za koncert u listopadu, čija je tema nada, prijateljstvo i zajedništvo za sve. A kako govori o međusobnom uvažavanju i prihvaćanju, zapravo bi se odlično uklopila i u soundtrack filma ‘Barbie‘", poručuje Tajči, koja nakon svega što je prošla ne posustaje u optimizmu i vjeri u ljubav.