Dva sijeda pramena što ih Juraj Zigman ima ponad čela nisu niknula kao danak teškom poslovnom stresu. To opet ne znači da stresa kod svjetski poznatog kreatora, kojeg smo posjetili u njegovoj radionici u Kostreni, nema. Postoje tu i ganjanje rokova i narudžbe koje se moraju dovršiti i isporučiti u nemogućim rokovima, ali iznad svega je tu jedna lijepa i zabavna kreativna igra koju Zigman prakticira.
Sam Zigmanov atelier i atmosfera u njemu nisu poput onih kakve smo naviknuli gledati na filmskom platnu. Nema tu nekog strogog nadmenog šefa koji, sa sunčanim naočalama na licu, histerično na pod baca odjeću i urla kako to što je napravljeno ništa ne valja. Kod Zigmana, u ne prevelikom prostoru ispunjenom krojačkim lutkama, slikama gotovih umjetničkih djela, čuvenim korzetima koje mnogi proglašavaju njegovim zaštitnim znakom, peglama, odjećom na vješalicama, škarama i šivaćim mašinama vlada dobra timska atmosfera.
Ekstravagantna vjenčanica
U prostoriji se uglavnom čuje muzika, tu i tamo netko nešto prozbori, a stječe se dojam da svaka od desetak žena koje tamo rade (jer sve su Zigmanove "šilice" dame) točno zna što radi i da se, što je još važnije, pritom sve osjećaju ugodno. Tu je, naravno, i sam Zigman, odjeven od glave do pete u crno. Sjedi za šivaćim strojem, koji ga svakog dana u sedam sati ujutro, kad ga uključi, pozdravlja i snimljenom mu porukom poželi uspješan radni dan.
Ovaj višestruko nagrađivani svjetski poznati modni dizajner, koji je 13. travnja proslavio 38. rođendan, studirao je modu na prestižnom talijanskom fakultetu Istituto Europeo di Design (IED) u Milanu. Nakon iskustva u Milanu i rada u modnoj kući Roberto Musso, vratio se u Hrvatsku i pokrenuo vlastiti modni brend, Zigman. Danas njegova djela nose velike svjetske zvijezde, no on nije impresioniran njihovom veličinom. Premda ga u javnosti znaju doživljavati kao arogantnog i bez dlake na jeziku, na nas je ostavio dojam iskonskog umjetnika koji vrlo dobro zna vlastitu vrijednost i, logično, stoga ne da na sebe niti dozvoljava da netko obezvređuje ono što on stvara.
Zigman je, zapravo, po svemu u svojem poslu netipičan. On nema potrebu da sugovornike, poput mnogih drugih kreatora, pri susretu odmjeri od glave do pete i kratkim "migom" ili pokojom rečenicom da do znanja je li zadovoljan našim modnim odabirom.
- Uvijek sam prezirao kritiziranje ljudi i komentiranje nečijeg odijevanja - kaže i predlaže nam da se smjestimo nasuprot njemu, s druge strane šivaćeg stola, koji on, otkako je počeo RTL-ov show "Masked Singer", svake srijede mora napustiti zbog odlaska u Zagreb, na snimanja na kojima pazi je li sve u redu sa spektakularnim šarenim maskama koje je napravio u roku od samo trideset dana: Licitarsko srce, Tintilinića, Meduzu, Slatkača i ostale likove.
A osim razigranih veselih boja i zanimljivih rješenja na kostimima celebrityja koji se skrivaju i pjevaju ispod maski (dosad znamo da se iza lika Profesora Baltazara skrivao Senna M, da je Galeb bio Emir Hadžihafizbegović, Kiborg Andrea Andrassy...), Zigman je zahvaljujući svojim kreacijama, premda mu to nije bila namjera, neke žene gotovo gurnuo u brak. Oduševio se kada je čuo da postoje dame koje su se godinama klele da se nikada neće udati, a promijenile su mišljenje kada su na televiziji ugledale njegov kostim Majke Zemlje te priznale da bi u takvoj vjenčanici i one voljele stupiti u brak.
- Stvarno? Divno! Pa da, bez globusa na glavi, to je ekstravagantna haljina za reviju koja može biti i vjenčanica. Zašto ne, super fora! Ako je gospođa veganka, ako voli prirodu, baš bi joj to bilo odlično - smije se Zigman koji je gledateljice oduševio i kostimom raskošne Meduze.
- Meduza je bila prva maska koju sam napravio za 'Masked Singer'. Uživao sam radeći je jer je prepuna detalja. Ona mi je možda najdraža maska, ali teško mi je i nepravedno i jednu masku sad izdvajati. Meni je fora i Torpedo, kao i Licitarsko srce, u koje smo naknadno morali postaviti dva ventilatora jer se osoba skrivena iza masivne maske tužila da nema dovoljno zraka. Najviše smo se možda namučili oko Majke Zemlje i svog onog lišća, grančica, zelenih, plavih, smeđih detalja - otkriva Zigman, koji je imao odriješene ruke u osmišljavanju kostima.
Najdraža maska
- Meduza je, recimo, čak trebala biti malo ublažena, ali to sam odbio jer sam bio baš zadovoljan kako je ispala. Uglavnom, sve je krenulo tako da su mi s RTL-a naručili dvanaest maski i rekli mi da neke budu vezane uz životinje, neke kao iz SF-a, a neke vezane uz hranu, kao što to licenca zahtijeva.
Oni su jedino poželjeli masku Punjene paprike, a ja sam ostale maske napravio na temelju jednostavnosti likova koji su nama prepoznatljivi, a opet je prisutna kompleksnost izrade kostima. Naša baština, povijest, književnost i kultura inspirativno su bogate i mogao sam smišljati čudesa, ali prepustio sam se trenutku. Misao vodilja bila je da gledateljima bude zabavno pa su takve i maske - simpatične, nasmijane i neopterećene. Iskreno, baš sam zadovoljan - kaže Zigman, koji je svih dvanaest maski napravio u mjesec dana, radeći sa svojim timom od 7 do 15 sati.
No, postoji li u umjetnosti radno vrijeme i zašto je Zigmanovo radno vrijeme baš od 7 do 15?
- Radno vrijeme sam odredio zato što ja radim od 0 do 24. Tako sam radio oduvijek, tako i danas radim, ali u svojoj glavi. No, pošto sam osoba koja voli raditi s ljudima, odnosno sa svojim timom, odlučio sam barem njima osigurati radno odnosno slobodno vrijeme. Postoji dokumentarac u kojem oko Beyonce svi počnu padati u nesvijest, a ona pita u čemu je problem. A oni joj kažu da nisu jeli cijeli dan.
Shvaćam to, kad si potpuno u nečemu, ne vidiš oko sebe, da ljudi moraju jesti, odmoriti se... Da ja jednog dana ne bih poput Beyonce pitao što nije u redu, prešaltao sam se tako da imamo radno vrijeme i da nam je zato svima ljepše i lakše raditi. U tri popodne moj tim odlazi kući, a kući idem i ja, ali onda razmišljam o svemu što smo napravili, što trebamo napraviti, smišljam nove stvari... I kad idem 'spat', razmišljam o tome, pa onda 'ne morem spat' - opisuje Zigman.
Pitamo ga i gdje sve nalazi inspiraciju za svoje kreacije, koje danas nose Cardi B, Nicki Minaj, Lizzo, Megan Thee Stallion, Rita Ora, Fergie, Cheryl Cole, Bebe Rexha...
Utjecaj Mediterana
- To me uvijek svi pitaju. Napravim kolekciju, a onda me PR pita što me inspiriralo, pa ja moram sjesti i razmišljati što me inspiriralo. Jer, dok radim, ne mislim o tome. Ne znam, mislim da me priroda dosta inspirira, mislim da imam taj neki utjecaj Mediterana, pogotovo na mojim ljetnim kolekcijama - kaže Zigman, kojeg pitamo koliko ljudi radi s njim.
- Dosta nas je. Uz nas ovdje, imam čovjeka koji snima kreacije, ljude koji odgovaraju na mailove, ljude koji rade u trgovini u Zagrebu... Ima nas - kaže kreator, s kojim razgovaramo dok on sjedi uz šivaći stroj na kojem i sam radi.
- Radim, kako ne bih? Nema ovdje stvari koju nisam barem taknuo. Nisam ja Prada koja savjetuje 'Kani se škara i šivanja ako želiš biti slavni dizajner'. Kod mene je suprotno, ja to volim. Baš volim biti za mašinom! I da nas je još sto u timu, opet bih sjedio za mašinom - kaže čovjek koji odbija obojiti svoje dvadesetak godina stare sijede pramenove.
Koji, da se vratimo na početak priče, nisu nastali zbog posla, nego kao posljedica vožnje vlakom smrti u vrijeme kada je Zigman još bio srednjoškolac. Od tada je, jasno, prošlo dosta vremena, no ni jedna nova sijeda vlas nije niknula u kosi umjetnika, kojeg pitamo što mu je danas, nakon tolikih uspjeha, izazov u njegovu poslu.
- Sve! Pa ja sam tek na početku! Uvijek tako na to gledam. Da, odjenuo sam neke face, ali nije to meni najvažnija stvar u životu ili u karijeri. Ljudi su me u Hrvatskoj, primjećujem, čak previše počeli percipirati kroz to koga sam odjenuo. Ja drugačije to promatram i moje mjerilo uspjeha nije to što sam obukao nekog slavnog. Jer ja sam isto tako obukao i običnu curu u vjenčanicu i uljepšao joj život. Ali, dobro, sigurno je neki uspjeh po tome što te prepoznaju izvan granica, čime dokazuješ da nije važno gdje si, nego što i kako radiš.
Mjesto boravka može odrediti tvoju estetiku, ali ne upravlja tvojom karijerom kao nekada kada si morao spakirati kofere i nekamo otputovati. Danas, u mojem poslu, nekome pošalješ skicu ili sliku i onda si uspio ili nisi. Ako želite raditi, možete biti bilo gdje. Ja sam tu, želim raditi i zasad jesam uspio, ali ne stajem na tome. Imam ja još puno ciljeva - najavljuje Zigman.