U tri desetljeća uspješne karijere ‘tamburaši u kožnim jaknama’, odnosno ‘zagrebački Beatlesi s tamburama’, kako već desetljećima vole tepati Gazdama, ovaj je bend kroz desetke svojih uspješnica koje već imaju i status klasika uspio iskovati sasvim novi glazbeni žanr, tamburi dati rockerski štih i postati prvi tamburaški sastav koji puni velike sportske dvorane. Tako će na za njih već tradicionalni datum, 12. prosinca, proslaviti okruglu 30. godišnjicu velikim koncertom na također tradicionalnom mjestu, u zagrebačkom Domu sportova.
Slavljeničku su godinu, uz brojne nastupe na domaćem terenu, ali i u Americi, Kanadi i Europi, obilježili i objavom novog studijskog albuma nakon podulje stanke, a nedavno su snimili i spot za pjesmu “Dekolte”. Planova imaju napretek, pa tako i proboj na međunarodno tržište. No, bend koji se može pohvaliti da u istom sastavu svira od samih početaka, trenutno je fokusiran na spektakularni finiš turneje 30 godina Gazda u njima posebno dragoj zagrebačkoj dvorani.
- Dosad smo imali pet nastupa 12. prosinca. U ranom dijelu karijere napravili smo malu tradiciju, četiri godine za redom i sve to u Domu sportova, a onda je na dulje vrijeme to bilo prekinuto dok nije došla 20. godišnjica benda kad smo htjeli napraviti nešto veliko i to je opet bio koncert 12. prosinca na istome mjestu. Ove godine pada 30. godišnjica, pa ćemo očito svakih deset raditi Dom sportova. Ovaj put će to biti Mala dvorana jer velika nažalost nije u funkciji, pa ako bude gužva, radit ćemo nekoliko nastupa. Spremamo retrospektivu najboljih pjesama karijere. Dosad smo objavili devet studijskih albuma i više od 150 pjesama, pa ćemo probrati 30-ak najboljih i najvećih hitova, a pozvali smo i neke prijatelje i kolege muzičare kao goste, ali neka ostanu kao iznenađenje - najavljuje frontmen Gazda Marko Bujanović.
Sprema se show
U slavljeničkoj godini objavljen je i album “Ispod ovih oblaka” s čak 18 pjesama.
- Dugo nismo objavljivali, 2014. smo izdali Live iz Doma sportova, a zadnji studijski je bio davne 2010., a onda se izgubila praksa da se izdaju albumi i svi su se bazirali na singlove. Živimo u brzo vrijeme, ne stigne se, puno je bendova, pjevača, pjevačica, raznih medija i teško je moguće da jedan bend ispromovira svih deset pjesama koje inače stavlja na album. U zadnjih deset godina svi su se manje-više preorijentirali na singlove i zato je ovaj novi album jedno maxi izdanje gdje su najbolji singlovi u zadnjih desetak godina uz pet novih pjesama kako bi dobio svježe, novo ruho. Prvi je put izdan isključivo u digitalnom obliku i ljudi ga mogu naći na više od 120 streaming platformi širom svijeta i sluša ga naša publika od nemila do nedraga, od Australije, Amerike, Kanade do cijele Europe i više nema problema s distribucijom - objašnjava Marko.
Uoči Doma sportova snimili su spot za pjesmu “Dekolte” nastalu prije dvije godine i odsviranu samo na jednom festivalu, ali je, kaže Marko, na koncertima jako dobro primljena iako nije promovirana medijski ni na radijskim postajama.
- Čak bih se usudio reći da je najbolje primjena od svih novih stvari i da u njoj ima nešto jako dobro. Brza je, zafrkantska, malo i provokativna i s obzirom na to da najbolje prolazi uživo, odlučili smo snimiti spot uoči Doma sportova. Bit će sad i promocija spota po televizijama i više se počela vrtjeti po radiju i čini mi se da ima dobar prijem. Očito se radi o jako dobroj pjesmi i izgleda da na novom albumu imamo - hit. Kažem svima da slušaju tu pjesmu jer moraju naučiti tekst do Doma sportova. Sprema se veliki show koji će prikazati HRT - ističe Marko.
Pozivi iz svijeta
Gazde se mogu pohvaliti nastupima po gotovo čitavom svijetu, a samo u sklopu slavljeničke turneje među 50-ak koncerata gostovali su i u Austriji, Mađarskoj i Njemačkoj te proveli dva tjedna u Americi i Kanadi.
- Nismo nikad bili bend koji je po popularnosti bio isključivi broj jedan, nismo nikad bili na Dori i nisu su nas mediji imali priliku toliko prožvakati, ali smo već 30 godina među prvih pet bendova u Hrvatskoj, a ljudi nam kažu da je naša snaga i kvaliteta u tom kontinuitetu i što smo već 30 godina u istom sastavu, konstantno radimo profesionalno i živimo isključivo od toga. Nismo u međuvremenu izgradili drugu karijeru, nego se isključivo bavimo glazbom, koncertima, živom svirkom. Odsvirali smo do sada blizu 2500 koncerata što je zavidna brojka i nema mjesta gdje se nismo skitali - govori Marko.
Kako su tamburi dali potpuno novi zvuk, u prvih deset godina njihove karijere čak nije postojala ni glazbena kategorija kad su bili nominirani za Porin.
- Nismo spadali niti pod tradicijsku glazbu, a niti pod pop. Radijski urednici nisu znali bi li nas stavili u pop rock program ili program koji se ticao tamburaške i narodne glazbe. Mi smo u principu jedan crossover, križanje stilova. Pretpostavljam da je to zato što smo svi rođeni i odrasli u Zagrebu, a svirali smo tambure. Dan danas veliki broj ljudi misli da smo Slavonci i svima već 30 godina objašnjavamo da smo iz Zagreba, ali naučili smo svirati tambure i da je to svehrvatski instrument. Odrasli smo uz jako dobar uvid u tamburašku glazbu i tamburaške klasike, ali i na stranoj glazbi, rocku i countryju i stvorili smo jedan novi žanr koji se pokazao jako dobar i interesantan publici. Naš imidž također nije klasični folklorni nego više rockerski. Do sada, od 150 pjesama koje smo snimili postoji 30-ak koje svi znaju i zato nam je zgodno što na koncertima ne moramo previše mozgati što ćemo svirati. S druge strane, još kada smo imali samo jednu pjesmu, kao crossover bend obrađivali smo stvari koje su dotad bile nezamislive na tamburi, poput pjesama Erica Claptona, Elvisa Presleyja, Beatlesa, Tine Turner. U vrijeme kad su tamburaši svirali isključivo folklornu glazbu i pjesme Zlatnih dukata iz ranih 1990-ih, mi smo već na našim koncertima bili posve drugačiji i mislim da su nas zbog toga ljudi primijetili u moru svih tamburaških bendova - smatra frontmen Gazdi.
Rusova priča
Uz neke pjesme vezane su i posebne priče.
- Tomislav Marčinko, koji je dugo godina bio urednik Informativnog programa na HTV-u, svoju je životnu priču o tome kako je morao kao prognanik otići iz svoje Vojvodine ispričao u društvu, a to je slušao i Miroslav Rus, autor koji je radio za Gazde. Za dan-dva je napisao pjesmu na temu njegove životne situacije, a tekst je ponudio nama i mi smo snimili melodiju za “Još i danas zamiriši trešnja”, koja je nastala 1995. To je prekrasna priča pretočena u pjesmu.
Osim “Trešnje”, mogu spomenuti da je i jedna tragična i tužna tema vezana uz zagrebački potres na novom albumu. Potres u Zagrebu imao je samo jednu žrtvu, a to je djevojčica Anamarija Carević koja je nažalost poginula i mi smo kao zagrebački bend osjetili potrebu da ne bude zaboravljena jer su ljudi nakon nekog vremena počeli pričati samo o krovovima, dimnjacima, materijalnoj šteti i počeli zaboravljati da je ona poginula u tom potresu. Ovjekovječili smo je pjesmom ‘Anamarija‘ za koju je tekst napisao Željko Krznarić, a ja sam napravio glazbu i ispala je jako sentimentalna. Kasnije smo saznali da je Anamarija slušala Gazde, da je svirala tamburu bisernicu i da je bila fantastična djevojčica - ispričao je Marko.
Zapakirati proizvod
Tijekom 30 godina bilo je pregršt istaknutih koncerata, događaja i anegdota koje nerijetko pretresaju u svojim razgovorima.
- Najponosniji smo što smo glazbu kojom se bavimo doveli u sportske dvorane, a do tada je to bilo rezervirano isključivo za rockere i pop izvođače. Svojim radom stvorili smo jednu posve novu glazbenu branšu koja se danas zove pop tambura i koje dotad na Porinu nije bilo. Danas smo konačno dobili svoju kategoriju općenito. Od bedastoća koje smo u životu prošli, svirali smo u avionu, pa i na autocesti i to doslovce dok su prolazili automobili. Navečer se na probi sjetimo brdo stvari koje nikad nismo rekli za medije. Bilo je svega, pa i da smo ušli na austrijsko-njemačku granicu prije Europske unije s kombijem s plavom rotirkom, pa je nas carinik istjerao van i morali smo stajati mirno na crti kao vojnici. U svojoj karijeri smo uspjeli obići Hrvatsku, od Prevlake do najzabačenijih dijelova Istre i od Istre do najsjevernijeg dijela Međimurja, Podravinu, Moslavinu, Slavoniju i sva moguća sela i gradove. Upoznali smo cijelu hrvatsku dijasporu u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj i dalekoj Americi, Kanadi i Australiji, ljubitelja tamburaške glazbe ima po cijelom svijetu. U više smo prilika bili u situaciji da sviramo za strance i bilo je interesa stranih menadžera da napravimo međunarodnu karijeru. To za sada nismo, ali to nam je sad prva sljedeća stvar koju ćemo raditi u narednoj godini, da ćemo probati snimiti album na engleskom jeziku i vidjeti možemo li to zapakirati kao neki svjetski projekt - otkriva.
Krenuli iz garaže
Strelovit uspjeh dečki koji sviraju u garaži do samog vrha domaće glazbene scene mogu zahvaliti svom pokojnom menadžeru Damiru Mihovcu Mikiju koji je s Gazdama radio od 1992. do 1998.
- Imali smo 17, 18 godina i klasični početak gdje bendovi sviraju po feštama, partijima, rođendanima, restoranima, novogodišnjim zabavama, a zbog Mikija smo se odlučili za ovaj estradni put. Počeli smo upoznavati autore koji su počeli pisali za nas i novinare kojima se to sve dopalo i ta je medijska priča postala interesantna, vrlo brzo smo došli u televizijske emisije koje su bile jako gledane i festivale koji su bili jako vrednovani u to vrijeme. Pobudio se znatan interes publike, puno veći nego što smo tada kao mladi ljudi očekivali. Upravo u tom razdoblju imali smo i prvi Dom sportova i dogodila nam se jaka i velika popularnost u ranoj mladosti - prisjetio se Marko.
Prva pjesma kojom su se istaknuli bila je “Zbog tebe sam to što jesam”.
- Na tom albumu smo imali sreću da imamo još dva velika hita, a to su “Do dna duše” i “Snaša kao snaša”. Samo godinu dana nakon toga su došle još dvije strašne pjesme, a to su “Još i danas zamiriši trešnja” i “Ja pijem da zaboravim” i te su nas pjesme zakucale u popularnost. Proživjeli smo kao rijetko koji bend u Hrvatskoj i mislim da se ta dugoročna karijera i toliki broj koncerata može usporediti samo s pet, šest bendova u posljednjih 30 godina - siguran je Marko.
Njihova glazba oduševila je i slavni Led Zeppelin, kojem su bili predgrupa na zagrebačkom koncertu.
- Page i Plant su inače muzičari koji su također crossover svega i svačega, od hard rocka, psihodelije, eksperimentiranja s etno instrumentima, indie rocka. Kad su došli u Zagreb, imali smo priliku svirati im na jednom partiju koji je bio organiziran prije njihovog koncerta i njima se to toliko dopalo da su pitali svog menadžera bi li nas mogao zamoliti da im budemo predgrupa za dva dana u Domu sportova. Bili su oduševljeni našim instrumentima i tonovima koje nisu nikad čuli i vidjeli su da smo na raskrižju između tradicije i modernih tokova. Imali smo priliku svirati pet, šest pjesama prije njihovog koncerta i družili se s njima tih dana. Našli smo se i dan poslije na nekakvom druženju, a Jimmyju Pageu smo poklonili bisernicu kad su odlazili iz Zagreba jer je bio posebno zainteresiran za nju, pa možda jednog dana snimi nešto i na njoj. Nismo htjeli uzeti honorar za taj nastup, bila nam je čast. Ponudili su nam novac, ali naš je menadžer rekao da će to uplatiti u humanitarne svrhe - napominje.
Imaju 18 djece
Njih sedmorica bend su s najvjerojatnije najviše djece na estradi.
- Imamo zajedno 18 djece. Kad god smo bili na nekim turnejama, po povratku se rodilo neko dijete. Najstariji imaju 30-ak godina, a najmlađi dvije i pol godine. Neki već sviraju, ima dva, tri svirača tambure, a ostalo škole, fakulteti, sportovi. Uglavnom, razvažamo ih po svim mogućim aktivnostima - hvale se Gazde.
Kako najavljuju, u idućoj godini čeka ih još jedan krak turneje, ali i proboj na međunarodno tržište.
- Čini se da ćemo raditi u ožujku i travnju nekih osam hrvatskih gradova po sportskim dvoranama, a krajem travnja dobili smo poziv za ponovni odlazak u Australiju. No, 90 posto nastupa će ipak biti u Hrvatskoj i nastavljamo svirati kao i do sada, a dio vremena će uzeti i snimanje albuma na engleskom jeziku - zaključio je Marko.