Ljudi su me mnogo puta povrijedili. Duboko. Samo uz životinje, u prirodi, mogu naći svoj mir, napisala je u svojoj memoarskoj knjizi posvećenoj svojoj borbi za prava životinja "Larmes du combat" (u slobodnom prijevodu "Suze borbe") objavljenoj prije dvije godine, bivša francuska glumica, model i pjevačica Brigitte Bardot koja danas slavi 86. rođendan.
Bardot ili B.B. jedna je od najvećih filmskih zvijezda druge polovice 20. stoljeća i jedna od prvih globalnih seks-simbola, ikona pop-kulture koja je popularizirala bikini, plavu kosu, ljepotica koja je snimila više od 40 filmova i brojne glazbene uratke, svoj je mir našla na Azurnoj obali u St. Tropezu. Ondje živi već 50 godina, ondje bježi od svijeta i ljudi koje, kako je napisala, sve manje podnosi. Mnogima se, pak, sve manje sviđa Brigitte.
Iako mnogi cijene njezin rad na zaštiti svekolike svjetske faune, Bardot posljednjih godina dobiva sve manje podrške zbog svojih šokantnih izjava.
Naime, od 1996. godine do danas, pet je puta morala platiti visoke sudske kazne zbog iskazivanja rasne netrpeljivosti. Te 1996. godine u intervjuu za list Le Figaro žestoko se obrušila na islam, islamsku vjeru i kulturu. Razlog za to bio je običaj klanja ovaca za blagdan kurban-bajrama. Svoja negativna stajališta o muslimanima (koji čine oko osam posto francuskog društva ili najveću muslimansku zajednicu u EU) iznijela je u i autobiografiji "Un Cri Dans Le Silence" iz 2003. godine.
U toj je knjizi napala i homoseksualce (tipa, "jeftine cirkuske nakaze"), feministkinje (tipa, "zna se gdje je ženi mjesto"), nezaposlene ("koji rade na crno, a uzimaju novac od poštenih poreznih obveznika"), školski sustav ("svi se drogiraju i imaju masnu kosu"). Opet je novčano kažnjena.
Zadnji put je završila na sudu kad je njezino pismo u kojem je opet govorila protiv muslimanskih običaja poslano i predsjedniku Nicolasu Sarkozyju 2006. godine. Dobila je dva mjeseca uvjetno i 15.000 eura novčane kazne zbog poticanja na rasnu netrpeljivost. Sudac je rekao da mu je već dosta suđenja u kojima mora globiti Bardot zbog rasizma.
Njezina stajališta s godinama su sve ekstremnija, a razlog za transformaciju od ikone liberalizma prema ekstremnoj desnici mnogi vide u njezinu četvrtom braku s Bernardom d'Ormaleom. On je bio savjetnik Jean-Marie Le Penu, lideru ekstremno desničarske stranke Nacionalna fronta. Bardot je bliska prijateljica njegove kćeri Marie Le Pen, koja je oca naslijedila na mjestu šefice stranke i 2017. godine pokušala postati francuska predsjednica. Bardot je da kako u Marie vidi "spasiteljicu Francuske, novu Ivanu Orleansku".
U svakom slučaju, krug ljudi, pojava, ideja i pokreta koji se bivšoj glumačkoj zvijezdi ne sviđaju, neprekidno se širi.
Oglasila se, tako, na temu pokreta #MeToo. U intervjuu za Paris Match pitali su je što misli o glumicama koje otkrivaju seksualno zlostavljanje u filmskoj industriji.
- U velikom broju slučajeva su dvolične, smiješne i nezanimljive - rekla je tada Bardot.
- Mnoge glumice očijukaju s producentima da dobiju ulogu. A onda, da bi se o njima govorilo, reći će da su bile zlostavljanje. U stvarnosti, umjesto da im to koristi, to im šteti. Nikad nisam bila žrtva seksualnog zlostavljanja. Sviđalo mi se kad bi mi rekli da sam lijepa ili imam lijepu malu pozadinu. Takvi su komplimenti dragi - rekla je Bardot.
Ta Parižanka iz bogate i ugledne obitelji imala je samo 15 godina kad je, zahvaljujući prijateljstvu roditelja s Hélène Lazareff, urednicom magazina Elle i, dakako, ljepoti, dobila angažman kao model, 1949. godine. Vrlo brzo dospjela je na naslovnicu, a s njom je stigla i prva ponuda da glumi u filmu redatelja Marc Allégret.
Strogi roditelji su se žestoko protivili ideji da im kći postane glumica - balet i modeling, u redu, no gluma definitivno nije za nekog iz tako ugledne obitelji poput Bardotovih. Prema riječima same Brigitte, djed je uvjerio roditelje da je podrže. Rekao je: "Ako ova djevojčica postane kurva, film neće biti uzrok".
Ona na kraju nije dobila ulogu u Allégretovu filmu, no audicija joj je promijenila život jer je upoznala scenarista i redatelja Rogera Vadima. Planula je ljubav. Roditelji su pobjesnjeli i zaprijetili da će je poslati u Englesku na školovanje, na što je Brigitte najavila da će se ubiti. Sve je završilo dogovorom - udat će se za Vadima kad napuni 18 godina.
Lijepa Brigitte dobila je 1952. godine drugu naslovnicu Ellea, a odmah potom i prvu ulogu u filmu Jeana Boyera "Le trou normand". Iste godine ona i Vadim su se vjenčali. Isprva je dobivala samo uloge zloćki u komedijama, ali stvari će se popraviti kad sa suprugom snimi melodramu "I bog stvori ženu". Ta će joj uloga otvoriti put prema svjetskoj slavi ali i označiti kraj braka s Vadimom. Naime, tijekom snimanja Bardot se zaljubila u glumca Jean-Louisa Trintignanta.
Sa svakim filmom njezin status seks-simbola bivao je sve čvršći, sa svakom novom ulogom, fotografijom i intervjuom rastao je broj obožavatelja te Francuskinje. Beatlesi su je obožavali, mlađahni Bob Dylan pisao pjesme o njoj, žene su kopirale njezinu frizuru, modne kombinacije. Velika filozofkinja i spisateljica Simone de Beauvoir proglasila je Bardot prvom oslobođenom ženom poslijeratne Francuske. U svojem radu "Sindrom Lolite", 1959. godine, rekla je da je Bardot "lokomotiva ženske povijesti".
Bardot je ljubovala s mnogima, a nakon Vadima udavala se još tri puta - za glumca Jacquesa Charriera udala se 1959. godine, 1966. se vjenčala s njemačkom bogatašem Gunterom Sachsom. Četvrti njezin suprug, s kojim se vjenčala 1992. godine je Bernard d'Ormale, s kojim je i danas u braku.
Jedino svoje dijete, sina Nicolasa, rodila je 1960. godine dok je bila u braku s Jacquesom Charriereom. Kasnije je priznala da nikad nije željela biti majka te da je htjela pobaciti. Nedugo nakon poroda, tada 25-godišnja Bardot pokušala se ubiti. U svojoj biografiji "Inicijali B. B." detaljno je opisala bitku s alkoholom i depresijom koja ju je dovela do pokušaja samoubojstva.
- Ne možete izbjeći probleme koji slijede nakon velike sreće - rekla je tada. Drugi se put pokušala ubiti 1983. godine i to kombinacijom lijekova i alkohola.
Sa sinom Nicolasom, koji je odrastao kod oca, nikad nije uspostavila topao odnos.
Bardot su svi opisivali kao iznimno vrijednu i predanu suradnici. Tijekom cijelih 60-ih godina 20. stoljeća naporno je radila iako nisu svi filmovi koje je snimila postigli neki veći uspjeh. Njezinom najboljom ulogom i danas se smatra se ona u filmu "Prezir" Jeana-Luca Godarda iz 1963. godine.
Uz glumačku, Bardot je imala i glazbenu karijeru, snimila je desetke pjesama uglavnom surađujući s poznatim imenima, poput Sergea Gainsbourga i Sashe Diestela.
Također, od 1969. do 1978. godine, bila je službeno lice Marianne - personifikacije Francuske Republike. Bila je prva žena s imenom i prezimenom kojoj je pripala ta čast.
Iako je dugo razmišljala o povlačenju iz svijeta filma, to je napokon učinila 1973. godine. Posljednji njezin filmski uradak bio je peti film koji je snimila s bivšim suprugom Rogerom Vadimom. Bila je to erotska drama "Don Juan" (ili "Kad bi Don Juan bio žena") u kojem je velikog zavodnika glumila ona. Tako je, simbolično, završila karijeru kao ikona seksualnog oslobođenja.
Rijetki su očekivali da će glavna preokupacija glumački umirovljene Bardot biti prava životinja.
- Svoju sam mladost i ljepotu dala muškarcima. Sada dajem svoju mudrost i iskustvo, najbolje od sebe, životinjama - izjavila je jednom prilikom.
Osnovala je 1986. godine Fondaciju Brigitte Bardot za dobrobit i zaštitu životinja. I dobro joj je išlo. Borila se protiv prodaje kože i krzna u Europi, protiv rezanja repova psima, uvoza kože pasa i mačaka u Europu te pridonijela zabrani uvoza proizvoda povezanih s lovom na tuljane u EU. Osnivala je veterinarske klinike, udruga je financirala programe kastracije pasa i mačaka kojima se sprečavalo ubijanje tih životinja u Rumunjskoj. Pisala je pisma uglednicima, predsjednicima i kraljevima tražeći pomoć u spašavanju različitih vrsta.
Nakon što se za 40. rođendan slikala gola za Playboy, počela je rušiti sliku sebe kao seks-simbola. Estetski zahvati nisu joj ni padali na pamet, odijevala se nemarno i pokazivala prezir prema bilo kojem obliku "borbe protiv starenja". Svoju je velebnu vilu u St. Tropezu prepisala na svoju zakladu, a sama se preselila u manju kuću, na imanje gdje može živjeti s gomilom spašenih životinja, jedinim društvom kod kojeg joj baš ništa ne smeta.
