Regionalna zvijezda Milica Pavlović nakon što je rasprodala beogradsku Štark Arenu, svoju ‘Lav‘ turneju nastavlja u Zagrebu. Svojim fanovima priredit će pravi spektakl 21. lipnja u Areni Zagreb, a tom smo prigodom s poznatom pjevačicom porazgovarali na krovu hotela Zonar u Zagrebu.
Vrijedna, ambiciozna, jednostavna, ali i strastvena ljubiteljica Eurosonga otkrila nam je kako se osjeća pred zagrebački nastup, što joj je najdraže raditi u našoj metropoli, za koga je glasala na Eurosongu, ali i kud će na odmor nakon Arene Zagreb. Dotaknuli smo se i pitanja podstanarstva i skupog najma nekretnina u Zagrebu i Beogradu, a što nam je još zanimljivog otkrila, pogledajte u videu!
Stižete nam 21. lipnja u Arenu Zagreb, a jednom ste prilikom spomenuli da dolazak ovdje na vas djeluje ‘ljekovito‘. Imate li i dalje takav osjećaj? Što vaši fanovi iz Hrvatske mogu očekivati?
- Drago mi je da se vidimo i okupljamo ovim povodom. Arena je iza nas, došla da je čekiram i s ove strane. Ja volim Beograd najviše na svijetu, to je moj grad, i osjećam se tamo najljepše na svijetu, ali s druge strane, toliko je posla u Beograd da ne da mi odgovara kad dođem u Zagreb, nego sam opet na neki način svoj na svome, jer ovdje je i ekipa s kojom radim, koju volim, imam ogroman broj prijatelja, obožavam šetati ulicama. Odem na plac, šetam, znam gdje su najbolji bademi, lješnjaci, ispričam se s ljudima i svaki put mi bude ljekovito kad dođem ovdje.
Pročitala sam da ste u show koji ste pripremili u Štark Areni uložili 500 tisuća eura. Radi li se o istom iznosu i za zagrebački koncert, svi su od vas već navikli na vrhunsku produkciju?
- Prestala sam brojati na taj način na koji mnogi broje. Sada kad razgovaram sa svojim suradnicima i menadžmentom to glasi ovako: ‘Radimo koncert u ovom gradu i ovoj areni. Na koliki minus pristaješ? - Na toliki. - Jesi li normalna? I dalje nisi normalna. - Ok, radimo.‘ Samo je pitanje na koliki ću minus pristati, a za zagrebačku arenu pristala sam na ozbiljan minus (smijeh), ali uopće mi nije žao jer ja ovaj posao zaista radim iz srca i dajem posljednji atom energije, snage, znanja, grla u sve ovo tako da eto.
Možete li nam otkriti barem jednog gosta koji će vam se pridružiti u Areni Zagreb?
- Neću! Ne dam se (smijeh), morat će ljudi doći, kao i ti, pa da vidite!
U Hrvatskoj i dalje vlada ‘Lasagnomania‘ nakon Eurosonga. Jeste li ga pratili? Kako su vam se svidjeli nastupi Baby Lasagne i vaše Teya Dore?
- Apsolutno da sam pratila Eurosong. Ta euforija ne traje samo ovdje, evo da vam prenesem pošto dolazim iz Beograda. Skoro svi moji prijatelji su glasali za Baby Lasagnu, kao i ja. Svim srcem sam bila uz Teya Doru jer mi smo poslali jednu mladu predstavnicu, školovanog glasa, dobro odgojenu i zaista je ona, po meni, briljirala tamo. Ali, susjedski sam glasala za Hrvatsku. Ne da mi se dopao Baby Lasagna nego već danima pričam o njegovom nastupu, a nisam bila lijena pa sam malo izguglala i istražila kako se ponaša mimo kamere i mimo stagea. I naišla sam, po nekoj mojoj procjeni, na jednu skromnu personu, na jako dobro odgojenog dečka i aplaudiram i jedva čekam da vidim što će novo izaći iz njegove kuhinje. Osim lazanje, mislila sam na glazbenu kuhinju (smijeh).
Vaša ‘Milijarda‘ je vani, pjesme se svima sviđaju, a mnogi vas navode kao glavnog kandidata kojeg bi Srbija sljedeće godine trebala poslati na Eurosong. Kako vi to komentirate, imate li takvih afiniteta?
- Svi mi postavljaju isto pitanje, a meni to stvara takav stres i pritisak. Ja sam prije x godina s pjesmom ‘Pakleni plan‘ bila pozvana od strane Saše Popovića da se prijavimo za Euroviziju, no ja sam to odbila jer sam bila premlada. Onda sam 2017. dobila poziv od ljudi koji organiziraju natjecanje u Švicarskoj, jer sam ja rođena tamo, i željeli su da se natječem za pjesmu za Euroviziju za tu zemlju. Ja sam tada promovirala album ‘Boginja‘ i uopće mi to nije bilo ni na kraj pameti jer sam htjela biti odgovorna prema svojoj publici, da ispromoviram taj album i te pjesme, odbila sam i tu ponudu. Tako da sada poslije 12, 13 godina kad me opet netko pita, naravno da je najljepša moguća stvar da iza zastave svoje zemlje odete i da netko bar čuje za ove naše lijepe, male zemlje tamo negdje... Ja znam koliko posla imam sa svojim projektima, pjesmama, a i sa svojim životom pa ne znam, iskreno, bih li mogla ispratiti sve to što nosi sudjelovanje na Eurosongu, ali tko zna, evo, neka ostane otvorena ta opcija!
Kako vi gledate na sve te negativne komentare na društvenim mrežama svaki put kad se najavi veliki koncert glazbenika iz Srbije u Hrvatskoj, a koji uvijek budu prepuni publike? Bojite li se reakcija uoči vašeg nastupa?
- Ja da se bojim? Očito niste bili na mojim nastupima i to ćemo ispraviti, pa ćete vidjeti (smijeh). Taj spoj hrvatske publike, moje energije i mojih pjesama je tolika količina ljubavi da ja ne brinem, vjerujte mi, ni jedne milisekunde. Što se tiče tko što i kako komentira, prvo pitanje bi bilo tko to kaže. Narod je taj koji voli muziku.
Hoćete li nakon Arene posjetiti i našu obalu? Imate li već planova za ljetni odmor?
- Ima li ova djevojka pristup mom mobitelu?! Da, idem, evo, ekskluzivno ću vam otkriti, haha. Moja tetka je studirala u Rijeci, završila je karijeru u medicini i otišla u penziju u prosincu prošle godine. Ima veliku želju da nakon koncerta u Zagrebu 21. lipnja odemo do Rijeke i uživamo par dana. Tetka da se prisjeti, a moji da malo bolje upoznaju primorje, a ja kao netko tko tu ljetuje 12, 13 godina jedva čekam da im pokažem sve ljepote vašeg primorja!
Nikada niste krili da ste dugo vremena živjeli kao podstanarka. U Hrvatskoj su cijene najma otišle u nebo, u Srbiji je slična stvar. Koliko je mladim ljudima u Srbiji teško doći do vlastitih nekretnina? Vi ste to uspjeli vrlo mladi i svaka vam čast.
- Sad definitivno mislim da imam neku kameru u stanu, ovo su teme o kojima ja sa svojim prijateljima pričam uveliko, naširoko i svakodnevno! Nije mi jasno kako će neki studenti, srednjoškolci koji dolaze iz nekih provincija u velike gradove. Mislim da u provincijama jesu malo skočile, ali ne toliko koliko u velikim gradovima. Ne znam što da kažem osim da šaljem veliku ljubav i podršku svim roditeljima koji zasigurno brinu veliku brigu o tome kako će njihova djeca studirati negdje i kako će im osigurati da plaćaju stanarinu svaki mjesec. Ne sviđa mi se što je tako kako je, to očigledno ne možemo promijeniti, mnoge su se stvari posljednjih godina promijenile, došle su neke nove nacionalnosti i kod vas, tako i kod nas... Nadam se da će i vaša i naša država dati neke povlastice tim mladim ljudima i nekako im pomoći u svemu tome. Neka tim vašim pitanje i mojim odgovorom možda doprinesemo tome da se to pitanje sredi.
